utorak, 27. srpnja 2010.

Zaboravljene litnje priče iz a- mola


Jedna od rijetkih napisanih u trenutku.


Sjedio sam.Gledao u daljinu.U divljinu.U pokret.Vječni.U ocean.

Sjedio sam i gledao valove kako zapljuskuju obale, stijenovite i pješćane.

gdje se razbijeni i zbunjeni.sabiru i kreću dalje, što dalje od obale koja ih je razbila

al opet prema obali...nekoj novoj obali novoj nadi

priča je to valova i obala

priča je to o nama.

val i obala.obala i val.

......

svaki val ima dom.Zaljev.Majku koja ga je stvorila. grlila.

Majku koja mu je pričala priče o oceanu, velikim valovima koji su prelazili 13 mora i nosili sa sobom vjetrove i oluje , a ipak se razbili o vitke obale zapljuskivajući ih do vrha al ne dobivši ništa raspadali bi se poput perli..

...Misecom obasjan škakljao bi se o neku škrapicu duboko u majčinom zagrljaju i slušao beskrajne priče dok nebi sklopio okice i mirno zaspao

***) mi to zovemo litnja noćna bonaca....(***

....

.kad bi vrijeme došlo pustila bi ga da krene.

na Put.

u Ocean života.

......

Ispočetka sramežljiv mali valić izlazi iz majčinog naručja

malo se mreška kao da se srami, nema odredište, nošen je većim već odraslim valovima. bori se, raste, postaje,

.tad ga Ocean učitelj i otac života uči kako uptrijebiti snagu, kako se razviti.

kako stvoriti pokret i krenuti na put

prema obali

onoj koja će ga primiti zagriliti i ne puštati dalje

......

sjedio sam.gledao u daljinu.u divljinu.u pokret.

u valove.

i Obale.


svaka je različita.svaka je posebna. svaka hoće bit još posebnija.

vitke. svjetle puti.visoke.tamne.oble.šuplje.pune.bodljikave.skliske.umjetne.

zabranjene.zauzete.

svaka na svoj naćin posebna.jedina.jedinstvena.

često su okićene... pune rećina i lančića od raznog bilja.

nokti su im namazani crvenim algama.

koji put navuku plavi prekrivač na sebe a koji put se skinu i pokažu se Misecu

)***i to zovemo plima i oseka (***

Majka zemlja svoje mlade obale uvijek drži najbiže oceanu.

najbliže valovima.


Sjedio sam.Gledao u daljinu.U divljinu.U pokret.Vječni.U ocean.

dolazak vala prema obali.

priča je o susretu.

priča je to o nama.


Velik gordi val.nošen olujom sjevernih oblaka nikada neche zavesti vitke zanosne obale Gibraltara.

nikad se neće uvući u njihove tajne skrivene u tamnim špiljama.

Njegova energija je prevelika. uvijek teži gore.do vrha. zato se brzo razbije i nestane s olujom.

valovi koji dođu nakon, valovi su mudrosti.

valovi koji od ravnine horizonta stvaraju krivulju.

.moćni, a tihi.

s pričom u sebi.

bez krijesti... jer ih ne trebaju.

uvik dolaze noću kao zavodnici.

, visoke vitke obale ih vole jer znaju

da ih nece zapljusnuti svojim egom.dovoljno su velike same sebi.

ulaze duboko u njih.ispunjavaju ih cijele.

.zadivoljit će ih cijelu noch.

lagano i moćno.

one... prepuštene čarima.

uživaju i jecaju.

dok im koljena im klecaju.

.... mi tada čujemo ono klokotanje u špiljama u litnjim noćima...

mMm...

..........

Pješćana obala.nježna. i plaha. puna osmjeha.

mali valovi koji joj dodiruju samo tabane nju ne zanimaju

voli vele vale.

one koji dođu do vrha. do vrata. do zadnjeg kamenchica ili oblutka ,a u povratku preokrenu sve živo sve u njoj

ona se tada glasno glasno smije.

šššššš

a mi to zovemo šum plaže

...........

koji val ostane uz svoju obalu.zauvijek. koji val ne dolazi kao zavodnik nochi poput starog znanca ili kao mladić pun energije

koji val ostane i najde obalu

koja obala najde svoj val


.........

zašto nas atoli podsjećaju na mir, ljubav, idilu?

zašto ih je tako malo

MmM ...

atol je obala koja je zagrlila svojeg vala crvenim rukama

stvorila prsten

krug

mir.

u centru Oceana.

.......

Zašto je tako malo prave ljubavi?

valjda jer je tako malo atola.....

.........

Sjedio sam.Gledao u daljinu.U divljinu.U pokret.Vječni.U ocean.

(****

Tarifa u nochi 2.06.10.






mMm...




ponedjeljak, 5. srpnja 2010.

CroGiberr......



Pronađi osmjeh u gradu i pronaći češ grad.
.Giberr.
..
.

30setica je iza.....luna...od kad sam doletio....doma..
pitaju me oni koje srećem "od kuda si, compadre" kažem iz Hrvatske...
dalje od toga ni ne idem....jer vecina ni nezna...a s druge strane to je jedina istina...

jer se jedino tako osjećam ispunjen danim odgovorom.

...
.

Zagreb - Potraga za osmjehom pokreta


Zagreb i ja. tko je zagreb?zašto ga nemam? zašto mi nije?

zašto mi postaje?
zašto ga imam?

i na kraju zašto mi je?

osmjeh krije tajnu grada...
.....
novih 10 dana u zg nakon skoro godinu dana
.veselio sam se . jako.jako.
jura.pero.marina. razred EMPSa...krivi put. jovaanni.alanče...i ostala banda
.beskrajni treninzi
i
osmjeh.
....
prije dvije zime...jovanni je je bio kod mene na jednom od onih zimskih miška vikenda... tada mi je rekao svoju ideju o bolderu.... o pravom bolderu u ZG...

želja je to mnogih koji samo žele
ali put je onih koji to hoće
jovanni je to htio.

kasnije s compadrsima alanom i morinjom....
otvorili su Fothiu!
zaključujem.
Put određuje cilj!
......
Ono što sam čuo bilo je bez kritike...dvorana je za 5..natjecanja..blok...sve pozitive
došavši u zg nakon gotovo 50 dana bez penjanja trebao mi je poticaj..
osmijeh koji će zapaliti iskru koja se pretvara u vatru.

osmjeh za pokret.
....
na vratima... kad smo se skužili...hA...
to je to.
mislim se
da sam bio 1000 godina na marsu ljuštio i vagao amebine nokte po povratku bi bilo sve isto...
jer brate neke stvari su toliko jake...toliko moćne..
sva ona jutra u mišjoj na -100...pa ostajanje do 10 navečer za pokušaj više s čeonkama na glavi pa fraporttiji.
..pa...v regule...ajaja


......


u trenutku sam bio doma.

osmjeh ima dom.

svih 10 dana svaki dan do zatvaranja
.do brave.

pa na pivo u krivog ili di god.
opet smo bili skupa.
opet a muerte.
.......

....
i onda onako krajičkom oka ih gledam...
kako vole to što rade..

kako rade ono što vole.. .
svakim djelom svog bića..

prema svima
djeci, bilderima ili nekom petom...
gušt im je ..
daju sve..
.
znaju sve.
u trenutku osjećao sam ogromni ponos što ih znam
.što su tu.
što su napravili.

što hoće!
što imamo Fothiu!!!
Bravo majstori!!!!
......

Hvala Vam na 10 nezaboravnih dana i podršku koju ste mi dali na putu do osmjeha.
do pokreta.

redom od najvišeg :)... Dugom, juri,alanau,kreši,,jagoru,peri, marinu,
malim mrkačičima kojima neznam imena al imaju dobre detalje,
badurini, vecku koji nas je vodio na pokojec,
i svim ostalima koji su mi svojim osmjehom stvorili Zagreb.
Grad koji ima osmjeh .
....
na kraju jedna od najljepših gesti koju sam doživio jest da su jedan smjer nazvali

Compadre u Fothiji

šta reći nego
Put ka sreći.


Fala još jednom i
Ale!) do Vanka Regule...