Giberr je slobodan @

Prije par godina, kad sam s mačetom u ruci krčio put do stijena u Medveji
vidjevši tanku crvenu liniju koja se blago nadvija nad uskom špiljom nisam ni..
...hm da ..
nisam bio odviše svjestan da će se sve nakon što je slijedilo pretvoriti u avanturu života te unutarnju bitku s najmračnijim stranama vlastite osobnosti.
.....
linija je bila predivna...savršena...moja...
navučen na FA slavu i slijep,
vidio sam samo cilj.
da stvar bude jača
kako u vertikali tako i u horizontali.

Taj period jest bio najteži u mom životu.
Zato je ovaj smjer svojevrsni odraz tog razdoblja ...
Imam razloga da Vam kažem da je penjanje ove linije doista za mene bio
„Život uživo "
-------------

Tu počinje priča ... o Giberru...
o liniji, smjeru ili Putu
kako hoćete.


...........................................

Prošlo je već podosta vremena.

400 dana i noći
od kada sam ju sreo...
@
Giberranu.
Majku Puta.
bilo je to ..hm..
..U VRIJEME kad sam bio najači u svojoj slabosti.
kad me vrlina Suda skoro ubila.
........
dovest će te do kraja...kažu oni koji su je sreli .
„do ruba“...dodaše

i tako...
jednog jutra prošapne mi tiho tiho ...
“dečko??...
....mladac?
„reci mi .... jesi li spremat voliti mane,a?
razumjeti a ne sudit?..
dat a ne vagat?
zatvorit otvarajući?
bez ali
bez obrane samog sebe
jer
zajebo si, znaš?
.....
otvorila mi je oči širom i zaustavila dah
„znam“ odgovorihh
....
dečko?? ..ponovila je
zapamti oduzet ću ti osmjeh i
na ta kukasta ramena opet stavit ti krila
dečkooo...
spreman si za let...
...
razmisli...
pa poslušaj me sadd...

dajem ti jednog od svojih sinova.
kao Iskušenje.
da te prati
al ne a slijeve il desne
nego u centru
u tebi.
u utrobi.
On postati će Ti.
A ti On..


ime mu je Giberr
Giberrr.
....
čuo sam ju kako s vjetrom odlazi...

„sad kreni....giberrru“


........................................................................................



sjena je bila doista blizu...
giberr je imao odgovor...
ostalo znate .
čitali ste.
....

SUMMNJA.

Tko je giberr?
Enzim etera, universuma stvoren da katalitički ubrza
razgradnju ega.
Antitijelo ubizgano od samog Života.
....

....često sam se pitao....
Kad će prestat djelovati , ostaviti me.....
reći mi jesam li uspio, uspjevam li ,
varam li se ,plivam li ,tonem ili
samo plutam između sjena što ih stvaraju valovi događaja
...

zatvarao me kao nitko nikad prije.
na svaki pokušaj da sudim stvarao je tjeskobu i
gađenje
na samog sebe,
al istodobno
činio me nevidljivim,
kao za nagradu
davao mi je prostor...
putavanja..
.bekrajnu jnu osamu i divljinu
gdje sam tražio
Slobodu.
Vodio me na puste plaže juga i grotla
Kanjona crvenih boja gdje hitanske vile igraju zabranjene igre u potocima andaluzijskih rijeka
pjevajući o čežnji...
nečemu ili nekomu što nije tu
neprestano ponavljajući
kao mantru
moju najveću manu...

„negdje drugdje je bolje , a ne tu di jesi....
negdje drugdje su bolji, a ne ovi s kojima si ....“

.................................................................

Put jest tu, a ne tamo
Zapamti giberru..

To i ništa više......

zatvaramo da otvorimo.
To je beskarajna spirala
hipnoza i antilinija.
koja ne počinje i ne završava.
Energija života.
..............................................................




giberr mi je jednom rekao...
„otići ću kad budem znao da češ ostati svjestan sebe u trenucima kad ti bude najteže
kad se nečeš više opravdavat,
kad češ razumjeti a ne kriviti.
otići ću kad češ me biti spreman podjeliti...

Otići ću onda kad me dovedeš na mjesto gdje si nekad gledao samo cilj a zaboravio Put.“
otići ću kad Giberr pređe u negativan kut..

..
i onda.....nakon 400 dana
Povratak.
U Medveju.
u Srž.
u vrijeme Postanka.
gore na vrhu na sidrištu....celuloid života prevrtio je rolu ..
.....
konop preko palca
zvuk sponke kao 12 runda...
duboki naklon i trnci iz utrobe
i tek onda
Emocionalno pražnjenje
Supernova u šapanjcu suza.
.Na sunčan dan.
Život uživo.
Vremeplov.
Čiščenje.

Prihvačanje
kao
Dokaz u materijanom
da sam spreman.
i da je on spreman.
opet krenuti.
svako na svoj
PUT

...
Giberr je slobodan.
...
..
.

Zaboravljene litnje priče iz a- mola

Jedna od rijetkih napisanih u trenutku.

Sjedio sam.Gledao u daljinu.U divljinu.U pokret.Vječni.U ocean.

Sjedio sam i gledao valove kako zapljuskuju obale, stijenovite i pješćane.

gdje se razbijeni i zbunjeni.sabiru i kreću dalje, što dalje od obale koja ih je razbila

al opet prema obali...nekoj novoj obali novoj nadi

priča je to valova i obala

priča je to o nama.

val i obala.obala i val.

......

svaki val ima dom.Zaljev.Majku koja ga je stvorila. grlila.

Majku koja mu je pričala priče o oceanu, velikim valovima koji su prelazili 13 mora i nosili sa sobom vjetrove i oluje , a ipak se razbili o vitke obale zapljuskivajući ih do vrha al ne dobivši ništa raspadali bi se poput perli..

...Misecom obasjan škakljao bi se o neku škrapicu duboko u majčinom zagrljaju i slušao beskrajne priče dok nebi sklopio okice i mirno zaspao

***) mi to zovemo litnja noćna bonaca....(***

....

.kad bi vrijeme došlo pustila bi ga da krene.

na Put.

u Ocean života.

......

Ispočetka sramežljiv mali valić izlazi iz majčinog naručja

malo se mreška kao da se srami, nema odredište, nošen je većim već odraslim valovima. bori se, raste, postaje,

.tad ga Ocean učitelj i otac života uči kako uptrijebiti snagu, kako se razviti.

kako stvoriti pokret i krenuti na put

prema obali

onoj koja će ga primiti zagriliti i ne puštati dalje

......

sjedio sam.gledao u daljinu.u divljinu.u pokret.

u valove.

i Obale.

svaka je različita.svaka je posebna. svaka hoće bit još posebnija.

vitke. svjetle puti.visoke.tamne.oble.šuplje.pune.bodljikave.skliske.umjetne.

zabranjene.zauzete.

svaka na svoj naćin posebna.jedina.jedinstvena.

često su okićene... pune rećina i lančića od raznog bilja.

nokti su im namazani crvenim algama.

koji put navuku plavi prekrivač na sebe a koji put se skinu i pokažu se Misecu

)***i to zovemo plima i oseka (***

Majka zemlja svoje mlade obale uvijek drži najbiže oceanu.

najbliže valovima.

Sjedio sam.Gledao u daljinu.U divljinu.U pokret.Vječni.U ocean.

dolazak vala prema obali.

priča je o susretu.

priča je to o nama.

Velik gordi val.nošen olujom sjevernih oblaka nikada neche zavesti vitke zanosne obale Gibraltara.

nikad se neće uvući u njihove tajne skrivene u tamnim špiljama.

Njegova energija je prevelika. uvijek teži gore.do vrha. zato se brzo razbije i nestane s olujom.

valovi koji dođu nakon, valovi su mudrosti.

valovi koji od ravnine horizonta stvaraju krivulju.

.moćni, a tihi.

s pričom u sebi.

bez krijesti... jer ih ne trebaju.

uvik dolaze noću kao zavodnici.

, visoke vitke obale ih vole jer znaju

da ih nece zapljusnuti svojim egom.dovoljno su velike same sebi.

ulaze duboko u njih.ispunjavaju ih cijele.

.zadivoljit će ih cijelu noch.

lagano i moćno.

one... prepuštene čarima.

uživaju i jecaju.

dok im koljena im klecaju.

.... mi tada čujemo ono klokotanje u špiljama u litnjim noćima...

mMm...

..........

Pješćana obala.nježna. i plaha. puna osmjeha.

mali valovi koji joj dodiruju samo tabane nju ne zanimaju

voli vele vale.

one koji dođu do vrha. do vrata. do zadnjeg kamenchica ili oblutka ,a u povratku preokrenu sve živo sve u njoj

ona se tada glasno glasno smije.

šššššš

a mi to zovemo šum plaže

...........

koji val ostane uz svoju obalu.zauvijek. koji val ne dolazi kao zavodnik nochi poput starog znanca ili kao mladić pun energije

koji val ostane i najde obalu

koja obala najde svoj val

.........

zašto nas atoli podsjećaju na mir, ljubav, idilu?

zašto ih je tako malo

MmM ...

atol je obala koja je zagrlila svojeg vala crvenim rukama

stvorila prsten

krug

mir.

u centru Oceana.

.......

Zašto je tako malo prave ljubavi?

valjda jer je tako malo atola.....

.........

Sjedio sam.Gledao u daljinu.U divljinu.U pokret.Vječni.U ocean.

(****

Tarifa u nochi 2.06.10.

mMm...

CroGiberr......

Pronađi osmjeh u gradu i pronaći češ grad.

.Giberr.

..
.

30setica je iza.....luna...od kad sam doletio....doma..
pitaju me oni koje srećem "od kuda si, compadre" kažem iz Hrvatske...
dalje od toga ni ne idem....jer vecina ni nezna...a s druge strane to je jedina istina...
jer se jedino tako osjećam ispunjen danim odgovorom.
...
.

Zagreb - Potraga za osmjehom pokreta

Zagreb i ja. tko je zagreb?zašto ga nemam? zašto mi nije?
zašto mi postaje?
zašto ga imam?
i na kraju zašto mi je?

osmjeh krije tajnu grada...
.....
novih 10 dana u zg nakon skoro godinu dana
.veselio sam se . jako.jako. jura.pero.marina. razred EMPSa...krivi put. jovaanni.alanče...i ostala banda
.beskrajni treninzi
i osmjeh.
....
prije dvije zime...jovanni je je bio kod mene na jednom od onih zimskih miška vikenda... tada mi je rekao svoju ideju o bolderu.... o pravom bolderu u ZG...

želja je to mnogih koji samo žele
ali put je onih koji to hoće
jovanni je to htio.

kasnije s compadrsima alanom i morinjom....
otvorili su Fothiu!
zaključujem.
Put određuje cilj!
......
Ono što sam čuo bilo je bez kritike...dvorana je za 5..natjecanja..blok...sve pozitive
došavši u zg nakon gotovo 50 dana bez penjanja trebao mi je poticaj..
osmijeh koji će zapaliti iskru koja se pretvara u vatru.
osmjeh za pokret.
....
na vratima... kad smo se skužili...hA...
to je to.
mislim se da sam bio 1000 godina na marsu ljuštio i vagao amebine nokte po povratku bi bilo sve isto...
jer brate neke stvari su toliko jake...toliko moćne..
sva ona jutra u mišjoj na -100...pa ostajanje do 10 navečer za pokušaj više s čeonkama na glavi pa fraporttiji.
..pa...v regule...ajaja

......

u trenutku sam bio doma.
osmjeh ima dom.
svih 10 dana svaki dan do zatvaranja
.do brave.
pa na pivo u krivog ili di god.
opet smo bili skupa.
opet a muerte.
.......

.... i onda onako krajičkom oka ih gledam...
kako vole to što rade..
kako rade ono što vole.. .
svakim djelom svog bića..
prema svima
djeci, bilderima ili nekom petom...
gušt im je ..
daju sve..
. znaju sve.
u trenutku osjećao sam ogromni ponos što ih znam
.što su tu.
što su napravili.
što hoće!
što imamo Fothiu!!!
Bravo majstori!!!!
......

Hvala Vam na 10 nezaboravnih dana i podršku koju ste mi dali na putu do osmjeha.
do pokreta.
redom od najvišeg :)... Dugom, juri,alanau,kreši,,jagoru,peri, marinu,
malim mrkačičima kojima neznam imena al imaju dobre detalje,
badurini, vecku koji nas je vodio na pokojec,
i svim ostalima koji su mi svojim osmjehom stvorili Zagreb.
Grad koji ima osmjeh .
....
na kraju jedna od najljepših gesti koju sam doživio jest da su jedan smjer nazvali
Compadre u Fothiji
šta reći nego
Put ka sreći.

Fala još jednom i
Ale!) do Vanka Regule...

Hasta Luego....

....nisam je napisao jer je nisam podvukao..ni zaokružio...jer ne želim...
jer nemogu...
nije završena..
neće bit završena.jer se vraćam.
Španjolska.Andaluzija.Jug.
.....
došla je samo jedna koju sam posvetio
valovima oceana...uskim uličicama Cadiza i Tarife ..
bezbrojnim selima u kojim sam lutao, veselio se i bio sam
plažama na kojima sam gradio utvrde Utopije posvećene Giberrani majci vječnih putnika
Suncu i Misecu
vjetru s oceana
projektima koji imaju priču
stinama koje su mi opet dale odgovore i poruke koje slijedim
Compadresima i njihovim osmjesima
tapasu i vinitu tintu
laganom...blagom osjećaju
mirnoći koji sam nakon dugo vremena opet pronašao
flamencu
Ljubavi.
Jugu.

.
.
.
Idem al ne odlazim.

Iskušenje...

Koliko? neznam ni sam ....od Compadresa...hm...kad prevrtim...da
onda je i stalo al i krenulo.
.istodobno..kako to već biva.s energijom.
kad put bira.

compadresi su otišli kako su i došli.... s magijom osmjeha... kao bljesak..
donijeli su mi novi paket energije....
...vjerujem u vilenjake...

a od tada ....
priča je još jednom pokazala moć.

da je u meni sad i zauvijek. da me nije zaboravila.

da me voli više nego ikada.
došla je tek onda kad sam ju prihvatio u cijelosti bez ALI bez opravdanja.
kad sam se otvorio njoj ona se otvorila meni.

do onda obučena u veo tišine samo je odmahivala i smijala se mojoj mojoj nemoći
.......
došla je.

na putu je poprimila materijalni oblik da je osjetilo može prepoznat.

najgori...nabolniji...najnezgodniji...najneočekivaviji...

najsvjetliji...najiskreniji...najači!
ha ...naj naj...
oblik.

iskušenje.

ono koje ne kreiram ja.. moje želje i planovi

.finalni test mogu li prihvatiti giberranu kao filozofiju

puta.
.....

.zna ona di me može... di me ima..di sam slab

di mi je centar satisfakcije i ega.

u fizičkom pokretu.

.....................

ozljeda.

koljena.

čuo sam je kako grebe po ligamnetima dok je dolazila iz etera.

.......

stigla je da me pita jesam li spreman prihvatit ne za da...

jesam li stvarno mislio da je prihvačanje put s jednom uzbrdicom
otvorila je vrata i rekla “di si Compadre? dugo sam te tražila?
jesi li spreman da ti uzmem pokret?”

......

sa suzama u očima odšepo sam s boldera...

sljep...i kivan na cijeli svijet....

....

od tada živi samnom....ja i ona

iskušenje koliko mogu mrzit proklinjat i bit slijep

al i otvorit oči raumjeti, prihvatiti i pitat se zašto je sad došla

zašto me sad pronašla...

i onda...kao i uvijek

put određuje cilj.

još jednom......preko ego do razumjevanja....

počeo je pokret....

u obliku nečeg novog...

počeo sam dobivati odgovore...

zaključujem.

ozljeda nije stigla da mi uzme već da mi da...

al samo ako ju prihvatim onakvu kakva je....

i jesam..

............

dan nakon saznao sam da početkom šestog idem u Zagreb..dovršit još jedno školovanje......

jasno je bilo nema spavanja ...sto radova....

završiti sve mjesec dana prije....

Pitam se ??? dal bi imao snage ostati radit vikendima al i preko tjedna da sam zdrav..

a projekti čekaju...la muela ..grazalema ...ajajaj...

teško...

al sada više nisam žalio...

imao sam pero u ruci........

i

snagu da ju prihvatim i čekam na njezin razlog dolaska...

.......

u međuvremenu

bazen je postao bolder...

pokreti u vodi postali su detalji...

jer svaki pokret nogom bio je uspjeh...

pogotovo rotacija......

svaki dan...

volja s jedne i priča s druge ...

svako forsiranje napalatila bi s boli...

istodobni radovi su se pomalo sređivali..

a i moj odnos s pričom...

vukla me van...tamo di vikendima ni ne pomišljam

na more.na plaže....tjerala ma da pitam valove za pomoć...

da mi budu najbolji terapeuti...

i jesam još jednom...

ležao sam u pličaku satima...

ja i priča....

ja i valovi...

koji su mi lagano masirali koljeno na pješćanim plažama Cadiza...bez vremnekog ograničenja

terapiju sam plačao svojom najvećom manom

Nestrpljivošću.

.....

iskreno....u neku ruku bio sam sretan jer sam prihvatio ...

jer se više nisam pitao

uživao sam u danima koji su prolazili.

....a ona...he...pomalo me mi se smješila i postajala je sve blaža

počeo sam ići na campus na letve ...

i hodati donekle normalno uz ogromni steznik iliti Mr. Kyborg

.......

međutim...

sve to je bila samo uvertira za finalni odgovor na pitanje

zašto je zaista došla?

Dama je opet bio u pravu....

Za nešto dobro.Za nešto dobro.

....

..

.

Bilo jednom u Cadizu.....

..dok cili svit priča o ekonomskoj krizi,
na plaži Cadiza, nama je sve lako , sve nam je easy...
duvan, tapas, cerveza i Hasta mañana sekiraciji i brizi,
samo osmjeh na licu dok nam ocean niz jaja klizi....

Los Compadres

...............

...........
..
.