....nisam je napisao jer je nisam podvukao..ni zaokružio...jer ne želim... jer nemogu... nije završena.. neće bit završena.jer se vraćam. Španjolska.Andaluzija.Jug. ..... došla je samo jedna koju sam posvetio valovima oceana...uskim uličicama Cadiza i Tarife .. bezbrojnim selima u kojim sam lutao, veselio se i bio sam plažama na kojima sam gradio utvrde Utopije posvećene Giberrani majci vječnih putnika Suncu i Misecu vjetru s oceana projektima koji imaju priču stinama koje su mi opet dale odgovore i poruke koje slijedim Compadresima i njihovim osmjesima tapasu i vinitu tintu laganom...blagom osjećaju mirnoći koji sam nakon dugo vremena opet pronašao flamencu Ljubavi. Jugu.
najsvjetliji...najiskreniji...najači!
ha ...naj naj...
oblik.
iskušenje.
ono koje ne kreiram ja.. moje želje i planovi
.finalni test mogu li prihvatiti giberranu kao filozofiju
puta.
.....
.zna ona di me može... di me ima..di sam slab
di mi je centar satisfakcije i ega.
u fizičkom pokretu.
.....................
ozljeda.
koljena.
čuo sam je kako grebe po ligamnetima dok je dolazila iz etera.
.......
stigla je da me pita jesam li spreman prihvatit ne za da...
jesam li stvarno mislio da je prihvačanje put s jednom uzbrdicom
otvorila je vrata i rekla “di si Compadre? dugo sam te tražila?
jesi li spreman da ti uzmem pokret?”
......
sa suzama u očima odšepo sam s boldera...
sljep...i kivan na cijeli svijet....
....
od tada živi samnom....ja i ona
iskušenje koliko mogu mrzit proklinjat i bit slijep
al i otvorit oči raumjeti, prihvatiti i pitat se zašto je sad došla
zašto me sad pronašla...
i onda...kao i uvijek
put određuje cilj.
još jednom......preko ego do razumjevanja....
počeo je pokret....
u obliku nečeg novog...
počeo sam dobivati odgovore...
zaključujem.
ozljeda nije stigla da mi uzme već da mi da...
al samo ako ju prihvatim onakvu kakva je....
i jesam..
............
dan nakon saznao sam da početkom šestog idem u Zagreb..dovršit još jedno školovanje......
jasno je bilo nema spavanja ...sto radova....
završiti sve mjesec dana prije....
Pitam se ??? dal bi imao snage ostati radit vikendima al i preko tjedna da sam zdrav..
a projekti čekaju...la muela ..grazalema ...ajajaj...
teško...
al sada više nisam žalio...
imao sam pero u ruci........
i
snagu da ju prihvatim i čekam na njezin razlog dolaska...
.......
u međuvremenu
bazen je postao bolder...
pokreti u vodi postali su detalji...
jer svaki pokret nogom bio je uspjeh...
pogotovo rotacija......
svaki dan...
volja s jedne i priča s druge ...
svako forsiranje napalatila bi s boli...
istodobni radovi su se pomalo sređivali..
a i moj odnos s pričom...
vukla me van...tamo di vikendima ni ne pomišljam
na more.na plaže....tjerala ma da pitam valove za pomoć...
da mi budu najbolji terapeuti...
i jesam još jednom...
ležao sam u pličaku satima...
ja i priča....
ja i valovi...
koji su mi lagano masirali koljeno na pješćanim plažama Cadiza...bez vremnekog ograničenja
terapiju sam plačao svojom najvećom manom
Nestrpljivošću.
.....
iskreno....u neku ruku bio sam sretan jer sam prihvatio ...
jer se više nisam pitao
uživao sam u danima koji su prolazili.
....a ona...he...pomalo me mi se smješila i postajala je sve blaža
počeo sam ići na campus na letve ...
i hodati donekle normalno uz ogromni steznik iliti Mr. Kyborg
.......
međutim...
sve to je bila samo uvertira za finalni odgovor na pitanje
