Rock Trip- La Mula (Murcia)

U potrazi za SUNCEM

Više nije kiša nego elementarna nepogoda...andaluziJa je u vodi do guše...unutrašnjost je totalno blokirana ..odroni cesta...vijesti bruje...kažu da je u ovih mjesec dana palo više kiše nego u protekle dvije godine...iz el choora lokalna ekipa javlja da u povijesti nikad se nije dogodilo da je chooro mokar od glave do pete..

evo jedna narodna „pišša svaka siga... a meni se od plastike rigaaa“

...

na bolderu lagana nervoza..lokalne stijene su trebale već bit suhe..projekti čekaju...di se upenjat kad je sve sklisko...

jose dolazi s idejom koja nas udara tako jako da u transu odovaramo VAMOS!!!....

ispaljuje da zajebemo andaluziju i sve to i da odemo na mediteran u MURCIU...pokrajinu do valencije...di je valjda jedino sunce u ovom djelu svijeta....odluka je jednoglasno pala..

idemo u potragu za SUNCEM

...

..

Di je Sunce?

Petak.

Popodne.Ispred boldera.dva kombija.nas 6 i pas.i spas.

redom Jose maljorkinac,jose kpot,jose varo, ana (jose kpot draga ) i njezna kćerkica picollina Luciana, Lana kujica i ja.

hrane ko u priči.motivacije nikad viššše.zatvaramo vrata i dimimo....

preko španjolske 750 km kroz majku anadaluziju i brda granade....

u kombiju.

maljorkinac,varo ja i lana...mochacito pere stvar

el compadre

brzo izlazimo iz močvare cadiza...

iza nas krajičak sunca.. probija se kroz oblake i netragom tone u dubine plavog atlantika...

zaključujem...

ovo je kao da iz rijeke idem u dubrovnik penjat za vikend...jel to moguće??.

.a valjda je...

dok te drži ljubav prema negativnom kutu....sve je moguće

varo mi u letu pokazuje archidoniju legendarni ORUJO 9a+ ..prvi u španiji..prolazimo niz penjališta..na svakom stavljam tick...barem jedan smjer..barem jedan...

na pol puta se mjenjamo...vozim....i plivam u mislima...

pitam se ??? kaliko sam puta čuo o španjolskoj i penjanju...santa lynia,siurana...blabla...u tim trenucima počnem se smijati onako s očima...

put određuje cilj compadre...

sad ideš u selo la mula (tovar)...di je to?...ne ideš u el chooro..ni rodellar...

ideš tamo čega nema na karti...di je pustinja i stina...

onda trnci sreće..i konstantna tuga što dolazi ko prilog ovakvom životu putnika namjernika...

....

dolazimo u selo oko pol 2...gubimo se po makadamu...pa nervoza ..pa prijedlog..ajmo leč...4 su ure zatvaram oči....

....negdje....

.

.

Subota...a sunce sije toplo je:)

skoro sam zaboravio..skoro...

osjećaj jutra u divljini..ispod stijene...onaj trenutak kad otvoriš oči...pa buljiš u beskaraj...nađeš nešto..nekog mrava ili bubu koju promatraš onako u polu snu prostoru između da i ne..pa postavljaš pitanja o životu ili šta ta buba sada misli i šta je doručkovala..

u takvim stanjima siguran sam nastale su rijeći možda i svejedno..

..

.... neki odbjegli oblačić zaokuplja mi um..misli mi se ne spajaju suvislo.. u točku..

već se samo protežu i lagano tapkaju prema Zemlji stvarnosti...

..

dan

tijelo je još toplo...u vreći..prduckam..neda mi se van...osmjeh prvi proviruje pa tek onda izgovaram..

buenos diaz....

doručak...par kava i igra počinje...

dolaskom pod stinu pozdravljamo lokalnu ekipu koja se lagano zagrijava...kuva čaj...i rola duvan...

odma isprobavam novo naučene glagole i postavljam par standardnih pitanja..

preporuči klasik...pumpa ili detalj?

smjerovi su većinom 25 metara daga-daga detalj...

iaoko još smantrani od puta i nespavanja (oko 4 sata)...dan je bio pun dobrog penjanja...

cijeli ko u filmu .

..vengaloco, ale, a muerte bitcho...

poseban osjećaj...diže, motivira, osjećem neki val odozdo koje me gura,

jednostavno ZADOVOLJŠTINA! ...

zaključujem

jebeš penjanje kad je ispod tebe mutava ekipa!

...

do popodne skupilo se ekipe iz doslovno cijele španiije... svi pristuni krenuli su po isto

po sunce.

.barcelona,cordoba,sevilla,malaga,almeria....

večer je donijela...večeru J

malo vina i ...

radio prijenos barcelona-malaga...

slušao sam sto radio prijenosa sportskih utakmica al takvo što nisam doživio...3 komentatora u barceloni i tri u malagi...u živo prenose utakmicu...neznaš ko pije ko plača..al najmanje se priča o nogometu...luda kuća...

u 64toj dolazi san...

izlazim van

...

Nedjelja

ista ekipa ista priča....jedino što hoćemo iskoristiti dan jer put koji nas očekuje je pre pre dug...

ekipa sse još povećala ...lagana gužva...malo priča...pa a muerte...

malo po malo...ostajemo zadnji...

malo po malo ostajem zadnji...

onaj osjećaj kad mi se neda nigdje ...polu gol

—navezana osma..ležim a ruke mi još drhte...

trenuci moći uma i nemoći tijela...

....

Hu-ha.

Pakiramo se. Posljenji naklon vidimo se kozna kad i kozna gdje...

Jose Maljorkinac

Predstavljam J. maljorkinca. s maljorke. u cadizu je na faxu. na pitanje koji fax..odgovorio mi je dječačkim osmjehom simulirajući kako drži timun broda...“Capitano“...

jose želi biti kapetan. plovit morem.upravljat brodom. želim mu uspijeh.i mirno more.

u ovom trenutku jose je još panker.ima uredni čiroki i dredove..kako djeca sada nose...sluša ska pe..i kao većina današnjih klinaca još se traži...razumijem...tako mora biti

....

..

.

u petak

ispred boldera...

ja i varo spremamo stvati...varo mi kaže da mali maljorkinac ide s nama...kažem super al primjećujem da ovaj nije baš oduševljen al ko sam je da pitam...

nakon par minuta J.M. stiže uz zvuk kotačiča koji razbijaju tišinu uskih uličica puero reala

u ljevoj ruci vuće kuferić..onaj što ga nosiš kad putuješ rajanom...za gore..10 kg...

srebrni..

u desnoj ima kesu...bijelu..za kruhh...unutra penje pojas i par kompleta...

sad mi je sve jasno....

.....

...

..

vračamo se.

nedilja.dogovor je da odvozimo dva sata do jedne konobe di smo jeli u petak najbolji roštilj u mom životu...šnicle veličine poklopca od wc školjke!

svi se slažemo....

nakon cca 40 min vožnje stajemo na pumpi..varo toči benzinu..ja buljim u prazno a J.M. ide bacit smeće koje smo imali od prijašnja dva dana...

nakon 5 minuta opet smo na cesti...

muzika..prepičavanje detalja...u glavama samo jedno ...

za uru...

la cena...

OdJEDNOM???!!!

J.M. puca...proklinje..majku..oca...lana (pas) se uspaničila laje...varo i ja u čudu..

ovaj iza baca kapu....

stajemo doslovno nasred puta okrećemo se i pitamo

ŠTA JE??

J.M. je na benzinskoj pumpi zajedno sa smećem bacio svoju opremu za penjeanje.

razlog sam opisao..ponovit ću vrečica!!!

na autoputu između ničega...šta sad...

ovaj plače nove penje...platit će večeru...ja mu kažem smiri se odi iza vidi još jedanput..umoran si...

odlazi..kopa brlja..al ne zastaje s kletvama svih baba s maljorke..kaže ništa...

pogled na varu...ovaj miran kakav je po prirodi

...iako gladan ko vuk...kaže ajmo se vratit...

šta reći nego duša od čovjeka

...9 je sati

nećemo jest barem još 2 sata...

nalazimo prijelaz i i pravac nazad...

sve bi to bilo lako da to nije autoput...nakon u daljini primjećujemo benzinsku i nasreću skretanje u neko selo...

nadamo se..

ali stvarnost je brutalna

nakon par minuta nalazimo se na makadamu usred nekih farmi i polja

doslovno al doslovno u pizdi materinoj!!

varo puca...i luđački skreće u neku poljanu ...vozimo preko livade..

sve se trese.... ne vidimo ništa osim neonskih lampi benzinske......

gađamo pumpu s boka...za par minuta preko trotoara ulećemo ispred baje....gasimo kombi...tišina...

J.M. izlazi..hoda..dolazi do baje..otvara poklopac..zavači ruke..ubrzo i cijeli torzo...

izvlači kesu...

sa smećem.

....oprema je još u kombiju......jooo

natupa groblje.lana se zavukla pod sic.varo diše na škrge.ja ga smirujem.

ovaj vani nepomično stoji.ko instalcija.suza u oku...iz njega onaj osjećal

„nemoj tata molim te ,biću dobar,neću nikad više...“

otvara gepek.. opet kopa....al u tišini..otvara svoj srebrni kuferčić i vadi penje...

kad nervoza pređe u ludilo a ludilo poludi i skine gaće i namaže si nutelom guzicu...

eto takav je osjećaj nastao u kombiju!

...

za 3 minute ponovo smo na cesti...

....

do roštilja tišina

..

.tek nas je 2 boca vina natjerala na smijeh jer drugo ti ne preostaje

ide ona stara „samo nek smo mi živi i zdravi“

Jose je od sada Kapitano!!!

....

svaki rock trip ima svoju priču...

ovaj put Jose Kapitano je bio naša.

Ale!!

kufer i spizzza....

Trojica iz boldera....

Zbogom Anadaluzija...Ale Murcia

magija....

Sierra Nevada....

sreća malih stvari i tuga velikih...

jedna od 1000...Desplomedia

La Mula..jutro

Jose kapote
čekni http://www.kpotclimb.blogspot.com

El Compadre u smjeru Libertad

Compadres de Cadiz

Lana

Ljubav ima negativan kut!

La cena

....
..
.

Između krajnosti..od El Choora do SuperPute

....od zadnjih riječi ..ne okrenuh se, a već mart...gledam naslov kaže prvi tjedan...di sam??? zar vrijeme tako leti..čini mi se da je i ono požurilo..i ono hoće proljeće i ljepše dane...
...
...andaluzija i Cadiz pomalo mi se uvlače pod kožu.osjaćam..postajem tranquillo...
opet upijam a-mol..
lito
šugamane,
ritam
i sol
od zadnjeg odlaska na stinu stvari su se odvijale preko ruba krajnosti..
od onog šta ću pa do opetovanog prihvaćanja puta kao odrednice...
učenje o prepuštanju...
jer sve dolazi i odlazi s razlogom.
al samo ako čitam između redaka..pratim oblake i slušam

tako je i bilo...

deset dana do početka faxxa u glavi je samo jedno..!
skupit vreću
penje papir olovku i aparat...i pravac el chooro....na rock trip..sam ...
trebao sam to nakon svega..da se uvučem duboko u sebe i promislim
pročistim i izrežentam glavu...
da se izderem..isplačem...ismijem negdje di me samo život može čuti...u grotlima el choora...
.....
i
onda kiššša i nevrijeme...neprolazno ...neprolazno...
tuga...depresija..pitanje:zašto?...sad...sve naopako...
tisuću puta bih znao razvaliti sve oko sebe jer stvari nisu kako sam htio...al ne više ne ....

.........

još davno čuo sam za andaluzijsku energiju...temperament..i strast...
sve to objedinjeno je u jednom događaju.. epicentru..
početaku života u Cadizu...slavljenju sunca i dolaska proljeća

KARNEVAL

karneval traje 10 dana..grad je potpuno blokiran..ništa osim hedonizma ne vrijedi...potpuna požuda za alkoholom...slatkim i flamencom...
zadnji vikend kulminira dolaskom amaterskih družina koji pjevaju i sviraju na trgovima..pjesme su većinom satirićnog duha a odnose se na stanje u državi i svijetu politike te izazivaju fanatične povike odbravanja publike
Ole!Ole!
---
iako pod ogromnom kiššom karneval je održan ali s obećanjem da će se produžiti za još jedan vikend jer po starom običaju nije dobro da završi s kišom...kakva izlika za fiestu..
jug je jug!
u svemu tome tu se našlo mjesta za jednu veselu družinu antiheroja i njihove
SUPERPUTE
Ale!

Ekipa s Tenerifa...

Satirične Družine...

Ritam ulice

Ritam ulice II...

AntiHeroji (FRED-MARK-MO)

& SUPERPUTA!

Svijet je siguran....

Hola Espana!!!! Prvi tjedan.....

put.

nisam ga stvorio pa ga necu ni dijelit na prvo i drugo , gornje i donje..prije i poslije.
nemam tu namjeru.

jedino sto osjecham jest da se tinta brže suši a rijechi lakše klize.
..........
Sevilla.Prvi fizički kontakt sa Španjolskom.
...zemljom s kojom sam na mnogo naćina povezan... preko osoba koje znam i njihovih priča...
a u posljednjih nekoliko godina i preko penjanja...egzotika i a muerte filozofija penjanja rijetko je koga ostavila ravnodušnim..
budimo realni...

prespavana noch u sevilli pa pravac za Cadiz.grad koji će mi biti dom sljedećih 5 mjeseci.
Prvi dojmovi...
ha...mirisi...ljudi sporije hodaju..smiju se ....hrane na svakom kantunu ...flamenko...10 kilometarska plaža...surferi...stari grad..naranđasta boja..i naranće na svakom stablu...
davno je napisao Orwel „andaluzija .....posljednja raj za romantike“
.. živa istina ...stari je imao pravo...
..........
Ovih dana u Cadizu je karneval. Luda kuća koja traje 10 dana.Ništa ne radi.škole,fakulteti,banke..ništa osim restorana,barova i klubova a toga ne fali....tako da fax nemam do trećeg mjeseca.
.ha...nemam više šta za dodat.....

Jose
ovog ljeta trežeći na mreži svih mreža penjališta i dvorane po andaluziiji naiđem na jedan blog jednog penjaca...kadižanina (u križaljci ... žitelj kadiza... obično kad autor ostane bez inspiracije)... http://www.kpot.blogspot.com/
javim se ja njemu negdje u 10tom..kaže—compadre no problemo..mi taman radimo bolder...javi se kad dodes evo ti broj...
i eto dan nakon dolaska...cujemo se...kaze dodi na bolder....
Ulica Cruz Verde 68 Puerta Amarilla iliti žuta vrata...

24 sata nakon dolaska spremam stvari i u novu odiseju...vrtim film..štale..taksija..stopa...engleske
...

bolder je stanicu od universiteta u dijelu grada imena Puerto Real ...
odma sam od šofera sazno da je stari dio Reala geto...mmm
izlazim...malo se gubim..uske uličice..djeca po vani..pari mi mexico..starci na klupicama ispred kuce...tu i tamo projuri neki nabrijani auto..ekipa unutra..standard cvike i ritam jak u mom selu zna me svak...
nađem ulicu...žuta vrata..
početak...
....

Arti & Maik

seljoberskim naglaskom uletim Hola...me llamo...dalje ni sam neznam što sam reko...
2 compadrea unutra Arti and MaiK...upitnici..engleski znaju i to dvije riječi
Lidl (mislili na supermarket) i rocky 4 (bio na televiziji taj dan)
.kažem ja jose?Kpot?
kazu „nema ga“ ....ljevo- desno ..objasnim situaciju...
rukama nogama i svim unutarnjim organima
kažu compadre zagriji se i venga
za 10 min u detalju s ispunjenim snom .....penješ a ekipa na materinjem jeziku viče venga venga puta madre ....
šta da kažem jednostavno ...treba doživit!
na kraju treninga...pitanje „ideš s nama preksutra van penjat“
idemo u tarifu pored gibraltara...
šta reći...
:)


Tarifa
San Bartolo

U 10 pred dvoranom .... Lois dolazi s jednim od onih bjesnih mašina.......kupimo Maika i doslovno letimo iz cadiza...
ale! to je to

nakon 20 minuta ravnica koja karakterizira Cadiz pretvara se malene brežuljke koji svakim kilometrom postaju sve viši...
ogromne skulpture bikova teško je ne zamjetiti....
gorim od nestrpljenja dok u autu prži andaluzijki hiphop
....

Jezik i vishe od toga
....dok se vozimo komuniciramo... doslovno svime što nam tijelo a bogami i unutrašnjost automobila daje ...
to je jedan level ..
međuplanetarni ..
za nassu ...
ajmemajkobožesačuvaj...

jednostavno ne mogu opisati....
auto nam je bio premali za opisivanje najprostijih riječi ...
za primjer maik mi opisuje kako stijena dobro izgleda te za objasnit značenje riječi odlično izgleda
odjednom počne vrtit retrovizor, zalizuje se i pumpa desni biceps !!???
....ja na sve govrim da,oke,muy,mas,bueno, ..ne kužim ni kurca
a ko trebo bi skužit da on dobro izgleda... pa to onda znači kako i stijena dobro izgleda
i da je dosta glatka zato se zalizivo ..
jooj..

...a ja...
božepomozi... imam neki riječnik španjolskog za putnike upitnog autorovog porijekla (izdala ga školska knjiga) ..,,prvo nešto „sročim“ pa stanka (ko pokojni račan) dok ne nađem.. listam,vrtim... a u međuvremenu ko kreten ponavljam momento, momento,momento .....pa onda bum... u infinitivu..
Tarzana za PR-a !!!

al najbitnije ... u svemu se slažemo nema zamjerke compadre...
jasno nam je....ne želimo „produbljivat“ iako već „duboku“ komunikaciju jer bi mogli odvalit prozor ili retrovizor!

ma luda kuća....uznojili se do parkinga
u 40 minuta vožnje konverzacija bi mogla stat na etiketu obične majice...
Život je lijep!
....
..

sela se izmjenjuju...kažu da je ovaj kraj identičan selima srednje amerike ...krave po cestama..ljudi na konjima...bijele kućice....el desperado atmosfera...

penjalište se nalazi na području parka prirode Estrecho..napuštamo vozilo zadovoljni rečenim...
pogled s vrha sela pruža se na Ocean iznad kojeg se izdižu obrisi Maroka....
mislim da je ovo penjalište ujedno i najužnije penjalište Starog kontinenta...
lagano pješice krećemo uzbrdo preko ogromnih kamenih ploča na kojim leže kao rukom postavljeni bolderi...malčice baca na Hampi...ulazimo u kanjon te ujedno i u šumu...dva potočića presjecaju kanjon..šuma je čarobna...hodamo...

film...
nedjelja...po ure sam od gibraltara..oko mene i u meni jug u svom najiskonskijem obliku....
ista nedjelja prije sedam dana u portlandu na otoku
put.
penjem...pišem...živim život...
to su oni trenuci kad mi dođe želja da se rasprsnem od energije
ultimativno punjenje!
.....

s desne..u trenu..naranđasta....prevjesna...svemirska...nestvarna...
STIJENA!
slika priča 10000 riječi pa neću dalje..
pješčenjak...
ekipa je već tu zagrijava se ...brdo pasa...mate (čaj)...frule...
ciganija....
brzo žicam vodić...
igra počinje....
prvi biram zbog imena
Mosaico
kopčam sidrište okrećem glavu
u 180 stupnjeva pogleda
Evropa,Afrika,Atlantski ocean i Mediteran
ježim se i šeretski kažem
Ale Bloca!

.....
reko je moj pokojni compadre Stella u trenucima kad smo zatvarili oštarije (konobe, točione..) u Lovranu

ja 17 on 18 ..
“iskusnjaci“...
„Demire, zapamti jednu stvar Svi putevi vode u Maroko....“
..imo si pravo brate....
.....
dan je bio prekratak kao i moje baterije na aparatu....
sljedeći put obećajem više slika....
uživajte....

Post festum "Savršen krug"

pochnite chitati od Vol 2 malo nize...hvala :)

http://http//www.youtube.com/watch?v=6VAkOhXIsI0

Savršen krug kažu nemoguće je opisati rukom
izvesti savršenstvo u jednom pokretu
stvoriti simetriju ljevog i desnog ....gornjeg i donjeg
zatvoriti kontraste u prostor bez kuta
bez trenutka za osobnost
napraviti među i odcijepiti vrijeme od vječnosti
svijest od podsviijesti
racio od subracia
krug koji nema kraja i početka
sam unutar sebe i dovoljan sam sebi
vječno ponavljanje koje
ne ostavlja mnogo iza sebe
ne daje nikom osim sebi
....
u opozitu
giberrana ne stvara i ne zatvara krugove
njezini opisi nisu simetrični njezini polovi nisu stalni al su postojani
zatvoriti nešto znaći ga lišiti slobode daljnjeg razvitka
to ne želim
zato ostavljam ova slova na papiru povezana kao niti koje dopiru
i vežu se
za vas
u želji da ne zatvorim krug
da ne ubijem i ne upijem svijetlo
ja ga otvaram vama
pričom
jedinim oružjem kojeg imam
...

isto sam učinio i njima
pričajući beskarajne priče o Vama
...
kataliziram do sinteze
do trenutka dok ne osjetim da su
vaše i njihove niti spojene
u croosingover
koji će odrediti cilj
na random
gore u prostoru života
vječne energije
eteru svega
eliksiru mobilnoga
gdje forma gubi postojanost i identitet
a materija u obliku kvantova čeka trenutak
cheka fizički prasak
dokaz ili

kontakt - upoznavanje
dole u našem svijetu
.....
impuls je odaslan u obliku priče
vi znate za njih
oni znaju za vas
to je najbitnije
to je bit
ostalo je na nama i našim srcima

put
....

i opet
giberanna majka ne zatvara i ne opisuje savršenstvo
ona ga se gnuša jer je sterilno i dovoljno samo sebi
jadno i patetično
jer nikad nije prljavo,ne plače i nema mane

giberana stvara otvorene krugove
krugove iskustva i iskušenja
krugove borbe i ispitivanja
krugove razumjevanja

koji su dar
koji su spas
za svih nas

....
..
.

Goodbye Compadres!
Goodbye Barn!
Goodbye Plymouth!
Goodbye SouthWest!

Zatvaranje otvorenog kruga Vol 4. Dovidjenja!!!!

Ponedjeljak.Dan polaska.Vlak za Londru u 23 45.
Polumrtav ustajem.spremam stvari..
ruksak se pretvara u toranj..
skidam slike postere...mislim o prolaznosti vremena
u dva imam doktora...on daje papir koji nosim u london na ambasadu da španjolci vide
jel mali balkanac zdrav i ne uzima droge
---
vidno ne isp(r)avan i neurozan ulazim u ordinaciju
njegova glava me gleda..slika me ..skida do gola..bulji mi u uši nos..pipa jaja
naređuje...čučanj..reflex...kičma.
indikator papir moči u pišalinu
sluša srce... sumnja.. kaže „dečko imaš čudne otkucaje ,malo si mi sumnjiv, znaš“
kažem „sire doktore imam aritmiju od malena nije bedara,znam za to“
„kaže on moraš na EKG srca ne mogu ja potpisat papir...dođi ti meni za dva dana“
meni pogled na samrti...sutra imam vizu ...u srijedu bukiran let za sevillu...
„sire doktore stvari stoje blabla..20 dana čekamo ovaj 10 min pregled..ne možete...aj danas da sredim srce da ga vadim..briga me“
kaže“ odi sine u drugu bolnici ja im javim na EKG pa se vrati imaš 1 i po uru jer zatvaramo....“
sve oltare što sam napisao ujedinjujem u ovaj tekst i stvaram hram o pokvarenosti sistema
odlučujem se na razumjevanje... jer sam veći,jer danas idem a on će ostat tu
zato compadre ..samo mir
sređujem EKG
u bolnici mi doktori pregledavaju torbu i đepove
šta reći....al ne dam se
nakon 4 sata frke dobivam papir koje plaćam 50 funti
bez računa....
dolazim doma....6 30....
duševno iscipelaren....ostaje još jedna stvar..najljepša i najtužnija
BARN!!!!


....

Do barna putem prolaze mi slike...priče...od prvog... s taksijem do sada...
do tavistoka pa šumskim putem...dva kružna toka...tri sela pa malo skretanje na desno ..bijelim putem do štale
...
iako smo za vikend bili u portlandu nekako je dogovor bio da će u ponedjeljek biti rastanak u
Barnu štali di je sve počelu
...
...izlazim i malo mi čudno Sabi i Joe se nešto muvaju poruke...al ionako sav u filmu ne uzimam za....

na pol puta Joe mi kaže da se vratimo do auta on je ostavio nešto..kažem „oke“
Sabi ulazi sama..
nakon par minuta ulazim....
...
..
.
Kelly i Elaine dvije najmlađe s tortama u ruci koje su same napravile i svi oko njih...
meni noge utrnule..suze na oči... osmjesi
.....
režemo tortu..slikamo se..prepričavamo zgode..ne želimo taj trenutak...
odugovlačimo rastanak
....
poklonili su mi majicu s kapuljačom na BARN i
penjački vodić DORSET South west a unutra deseci poruka i želja
...
..
muvam se po štali
filmovi me prate
filmovi idu idu idu
4 mjeseca
bezbroj treninga bezbroj detalja
bezbroj puta ajdejebote!
„giberru ostavio s traga“ mislim se
.......
čekiram sat
vrijeme je...
svi kod bara di su vrata..
dolazim do Alice žene vlasnice koja me prvi put uvela u dvoranu i koja se prema meni odnosila uvijek
na neki poseban naćin
vidjevši valjda koliko ljubavi imam prema penjanju a i koliko mi fali biti negdje
grlim je...
i pucam...
suze ko more nemogu i ne želim ih zaustavit...
ko lančana reakcija svima...
šta reći previše osjećaja
previše
za post
.....
5 mjeseci...nekima sam doista promjenio živote i poglede na život i penjanje
to valjda ljudi cijene
valjda sam zato ja trebao njima
a i oni meni jer su mi bili zaklon mir
jer su mi bili
DOM!

Zatvaranje otvorenog kruga Vol.3 ...Rock Trip - Portland

http://http//www.youtube.com/watch?v=v-VOB8ajbzY

... dugo smo kemijali...dugo...cijeli novembar....pa decembar....pa sam ja uvatio maglu...
otkazivali...prvo zbog vremena..drugo zbog obaveza...al treće je ipak najvažnije...
tajming nije bio pravi...jer trebalo je izgradit ekipu...
slogu i kemiju
zapravo kad sad pogledam većina od njih se u devetom nisu ni znali ..možda na bok bok...
al malo pomalo spajali smo teme...poglede...fore...sve to taj put vodio je k cilju...
k poluotoku Portland najvećem sportskom penjalištu na Otoku...
....

...cijelo vrijeme bio sam siguran da će mi natjecanje u štali biti ujedno i zadnji vikend...tulum i to je to....
al ne giberr...ne ide to tako...jer još nisi upozno mamu svih mama BIROKRACIJU...onu koja ne gleda kakav si nego odakle si ..
ona koja odgaja svoju djecu na šalterima ona koja se udala za gospodina NERVOZU...da da
...a priča je jasna... VIZA compadre...
.pa lječnički kompadre...evropski ne neki rvatski...
eto 29tog petakk je bio zvanično zadnji dedlajn...al ne i zadnji dan u Plymouthu.
.jer u ponedjeljak se trebalo pojavit s pišalinom u bočici da vide dal smo se navukli na dop..
mi iz trećeg svjeta jer ovi ostali nisu bitni..
.on su EU dica
....

sve to..sva nervoza i ludilo... vodilo je, kako kaže moj compadre Dama, „ ka nečemu šta vridi“...
dogovor je pao u petak
bogovi su nas nagradili SUNCEM za vikend....
napokon Rock tripp... PortlAND
....
...
?koliko je prošlo? 5 mjeseci...da nisam 2 dana u šutu penjo vani..
dani provedeni doma...bili su kišni i tmurni...tako da sam u 25 dana zapravo penjo 1 dan na Marjanu...
zato mi se sve skupilo u tom vikendu...
radost druženja i tuga rastanka
sreća malih stvari i tuga velikih
....

Portland

Udaljen 2 ure zapadno od Plymoutha, Portland je jedno od najomiljenijih destinacija engleskih sportskih penjača/ica
Poluotok veličine Pelješca nastanjen je većinom ribarima , rudarima i umjetnicima. Gradići su prepuni galerija, skulptura..

jer ovo je omiljeno mjesto engleskih umjetnika koji ovdje dolaze po inspiraciju...
i motiv
...
Na poluotoku se nalazi brdo sektora sa sveukupno oko 1000 smjerova...
što sportskih što DWS-aaa
neki sektori si nastali nakon zatvaranja kamenoloma...
većina je smještena neposredno do mora tako da je ugođaj penjanja bio mogu slobodno reći mediteranski...
izabrali smo sektor Cutting...zbog raznovrsnosti smjerova i zaklonjenosti od vjetra i
naravno puno, puno
SUNCA
....

Ekipa...

Meni osobno najdraži dio ovog posta...
gotovo svi su išli 4 puna auta...
Joe,Pete,Jack,Sabi,Charllote,Saly,Elly,Joby,Tom,Catie.....
kreševi,gitare,oprema...
Gotovo Cijela Štala....
...
U portlandu smo proveli 2 dana..

Subota

Dana predivan. Jutro.Kava. Pa penjara.
Svojim dolaskom malo smo razbili monotoniju lokalaca koji su se već pomalo zagrijavali na lokalnim klasicima...
kako Pete zna ekipu odma je počela lkasična priča...
preporuči..sajt..flešš
odmah sam primjetio jednu stvar ..
zajbano za sajt...stijena je bijela.. ploča i pukotina ...ne vidiš ništa..
oni su moje riječi potvrdili te dodali da prevladavaju smjerovi ideš-detalj-ideš
mislim se komad Medveje,Marjan...

rekao sam si jedno :“...compadre nema nervoze i penjanja..više nikad...
samo osmjeh...“
možeš...al bez nervoze...predugo si bio u dvorani...
svi smo si našli smjerove i krenulo je....
...prvi dan
izdvojit ću
... 2go: 6c+, 7a, 7a+

Dan je završio s gitarom u ruci uz zalasak sunca...mediteran na engleski naćin...
Večera u lokalnom ribarskom pubu pitorestnog imena „Little ship“
Nakon večere odlučujemo se na partiju biljara ..
tu me puca ideja i kažem „naučit ću vas igru zvanu“
! KARAMBOL!
kad sam rupe počeo puniti s kapama i rukavicama... ?...upitnici nad glavama
na ruku je išlo to što oni nemaju pune i šarene već žute i crvene...
par pravila...dvi šponde...bulin..punti...
i zagrizli su...
pogotovo cure kojim biljar nije baš drag...
par partija odma šušur u pubu..vidili ribari nešto se čudno događa..ekipa oko stola..niko štapa u ruci nema..
skupili se ..gledaju..mumljaju..dobacuju...al ne žugaju..sviđa im se ...
eto za 10 minuta pitaju koja je to igra..nikad nisu vidili al da im se sviđa..
ja kažem da postoji jedno mjesto i grad na svijetu di je ova igra naćin života i kulture ljudi...
bilo na stolu ili zemlji...
pitaju mogu li i oni igrat....
ha šta reći nego naravno!...
KARAMBOL do 2 ujutro uz litre GINISA od šefa koji se kod mene raspitivo di može nabavit stol bez rupa!)
ha...ZANAT in the UK!!!!!
...........

Za one Koji žele znati više

ili
Zašto u Portlandu ne smuješ spomenuti riječ RABBIT???

Provevši dva dan ispod stijene primjetio sam jednu stvar...
zečeve
..koji se bezbrižno trčkaraju po šumarcima i putićima...
ne par zečeva.
nego na destetine malih uhatih glodavaca...
sve je puno rupa...
iz radoznalosti pitao sam lokalce kako to da imaju toliko RABBITA...
odejdnom muk...
kako su znali da sam stranac...jedan započne priču...
...
. „Ovo nije zajebancija što ću ti sad reć....
...Prvo da te upozorim nikad..al nikad u životu više nemoj na ovom poluotoku reći riječ RABBIT..pogotovo ne u pubu di se okupljaju rudari..jer ćeš momentalno bit izbačen kroz prozor..ako su dobre vojle..a ako nisu...bog ti pomogo.....
Portland je nekad bio rudarsko središte ..ovo sve što vidiš su ostaci starih kamenoloma...
....pitaš se kakve veze imaju ova uhata stvorenje i rudari..pa imaju“ nastavio je...
„ rudari su kopali okna...ulaze u rudnike...što je omogućavalo zečevima da također ulaze u njih i kopaju svoje rupe u nutar rudnika...stvar je otišla kvragu jer je klima u oknima bila izrazito pogodna zečevima za život te tisuće zečeva počelo nastanjivati po oknima i rudnicima...
to je rezultiralo gubljenjem zemlje iz unutrašnjosti koju su zečevi izbacivali...
s vremenom težina okna i rudnika je postala tolika da povšinska zemlja to nije mogla izdržati i dolazilo je do kompletnog urušavanja rudnika...
posljedice znaš...
mnogo familija ovdje je izgubilo svoje najdraže...
zato..te molim da ni slučajno u gradu, u pubu..ne ulaziš u priču o RABBITU
ok?“
...nisam ništa odgovorio..kimnuo glavom
i dao mu ruku...

.........

Nedjelja

Opet sunce. Idemo dalje.Isti sektor ista ekipa.
„Danas je već drugačije“ mislim...lakše nema treme od prvog dana...
penje se cijeli dan...malo se slika..zajebancija u zraku..kava se kuha a gitara svira...
inače ko za inat svi opet nešto sviraju...Tom gitaru...Jack usnu (i to jako dobro), Joby Đombe-e...a aj standarno akordi E – i .....

..tad zastanem.
.pa ih gledam..osmjehe..ljubav..prijateljstvo..dogovore za sljedeće vikende..on što nas veže i spaja..penjanje i majka stina..
pa mi dodu pune oči mora..znam da ih ostavljam...znam da idem..a ne mogu ništa osim razumjeti jer
...giberrana je put razumjevanja...

...
....onda me prekine „Compadre...need a belay...!“ „sure man, comin“ odgovaram...
...
...Noć se pomalo spušta nad La manššš ili English čenl a mi ostajemo zadnji...
uživamo..pričamo..a u zraku osjećam da se opet bliži odlasak i rastanak..po ko zna koji put...
al ne dam se
bacam fore..nasmijavam svih...prepričavam naše zgode...
normalno ovi padaju od smjeha...
jer je smješno..
hu-ha..

...
.
i penjački dan je bio dobar
izdvojit ću:
2go: 2x7a &7b+
...
Spremamo stvari...zadnji naklon prema stijeni, pogled i pozdrav
Vratit ću se još koji put!
Adio Portland!

istochna strana...

zapadna strana....:)

Tom Divljak...

Pukotina...a ne ti si

Pete & Jack

Joe:)

mmm.. Boulder idila...

...

poznat zarshetak dana???...cigani braaate..

moment ulice...

vechera u pubu " Little ship"

master Joby

dvi ili tri shponde??? pita ribar

koji mot..:)

Zavrshna na engleski nachin:)))

Zatvaranje otvorenog kruga Vol 2. "Tulum"

U ovim trenucina dok pišem ovaj tekst nalazim se u Spanjolskoj.Na jugu.Najužnijem jugu.
Cadiz.

Okupan suncem.Ne onim zimskim već onim koji grije....bolje mi je..lakše dišem...opet imam pogled...nemogu pobjeć od istine..jednostavno... jug mi paše....
...iako sam se par puta zapitao zašto ne dovršim priču o zatvaranju otvorenog kruga u Engleskoj ..nisam mogao..

jednostavno sam čekao da se traka ko na starom magnetofonu izvrti...
da prođe... da se slegne
da se skupi...napuni..nataloži ....u kist..

sad ga imam...
motiviran da ga spojim zatvorim za sebe
a otvorim za vas....

Zatvaranje zatvorenog kruga Vol.2
Tulum

Nakon par početnih izlazaka u septembru, više nisam izlazio. Van.U život.
...razlog je bio jednostavan. Nisam si htio priuštit ludilo...
....iz krletke kako sam znao zvati svoju sobu u krletku koju su ostali zvali klub...pub...disko
...ekipa iz razreda često bi pitali Saru....vikendima kada bi se razred našao vani...kažu ??“Zašto Demir ne izlazi van???“.
a, ona bi jednostavno uz onaj smješak rekla „...oće,oće al ne tu ...znate njemu treba malo prostora kad se opije...“
Mislim da znate na što je mislila.
.....
evo par crtica o tome
iznad svega ni jedno trenutku nisam imao potrebu da blatim ili sudim njihov naćin izlazaka ili zabave jer bi to bilo ..ružno...cinično i jadno
..ja sam tu da razumjem a ne da se mrzim i sudim.
i da napišem koju...
da se nađe...

...Izlazak u jedan plymouth-ski klub meni izgleda više na sociološki experiment nego na...
hm...prvo sve je pod kameram ispred kluba...par bobija kruži skuplja boce , robu i mrtvoe pijane studente....
nema micanja, dude ...
možeš se kreveljit al samo u tom zacrta nom krugu...ispred ima mala prikolica di indijac prodaje hamburgere..
malo dalje taxiji čekaju..da ih odvedu...
u krpe..

..nadalje u klubu postoji jedna ...aj dvije stvari preko kojih moja lopta nema prolaza....
zabranjeno šankiranje i duvan
ha..
reko compadre ajde bježi...
kako kaže damir U. ...“nije ovo svjet za nas“....

nema tu mjesta za tebe..
duboko si ti zagrizo u filozofiju šanka i priče...
giberanna majka..
..ako nemaš priču nisi ništa jer....
mislim se
di da stojim..šta ću s rukama...
ma....odjeb...
.....

...a za istinu nije mi ni bio gušt...jer vikendom bi dane provodio u štali i na farmi....
jedinom mjestu di sam osjećao
SLOBODU i MIR.
a to mi je trebalo više od svega.

...dojam koji sam ostavio je bio i meni malo neuobičajen...
...dečko predan radu i treningu...
...je i meni je malo smješno...

al kako je vrijeme odmicalo i bližio se kraj znao sam da moram napravit tulum
jer...điberr i compadre su bili već jednom nogom u grobuu...
...
nakon već legendarne tekme di sam postavljo detalje...osjećaj je bio savršen...tajming..mislio sam (na sreću krivo)... .zadnji vikend.

.tekma...nema druge
TULUM
SVI u SeaViewAvenu...
A muerte
la boom
....
znate svi da se u engleskim kućama na puši...znate da se ne razbijaju boce...znate da se pistolsi više ne puštaju..da se kraljica više u pjesmama ne spominje ....sve to se doslovno prekršilo u maloj kuhinji u ulici Sea View Avenue.....
SVE...
....
kužina ....ne veća od one u Fraporttia...20 compdarsa... Sara napravila vok pun pašte i šalše ...
pilo se vina...piva ..i naravno Plymotskog gina.....
isprve ( ja sam došao malo ranije što mi je bilo dovoljno da ih dočekam vesel) su bili malo zbunjeni.
vide me ..pa se čude...
..duvan u ustima..ljevica u zraku..grlim..ljubim..obješnjav situaciju..ulazim u prostor.....kunem se u majku...
balkan kan kan
---
al brzo se sve to uravnotežilo... jer to su ipak penjači...
englezi..ludare...
muzika...ha sve...panka i hotova ..flogging molly...ska p ...hitovi..
al najviše su pukli na TBF „Geniije“ i Edu „No sikiriki“
...na kraju razbijene boce...ko živ..ko mrtav...niko trijezan

Rekli bi mi „Nemoj mi šta zamirit“

Vizalna katastrofa za kraj....


.....

Uvertira....

Crazy Joe & Joby

Chris As iz Sheffielda na hit "Iznad teshnja...:)

Hu-ha

Sta rechi... giberr in the UK

Cimeri Pierre iz Pariz(era) i Sara iz Ripende
Flogging Molly...punk duet

Barn rulzzzz


Majica na poklon uz hit svih hitova Iz sve Snageee