Pitam se gdje živi ZLO? Koje je boje? Koliko ima godina? Jel visoko il nisko? Kakve oči ima? Jeli čelavo ili čupave kose? Kako hoda?Kojim jezikom priča? Jel nabildano ili žgoljavo?povlači li prvo desnom ili ljevom?Nosi li kapuljaču ili lančić oko vrata? Kojeg je spola? Ima li auto ili pokaznu kartu? Budi li se ujutro kao ja i doručkuje? Ima li apetit?Jel ide na utakmice? Voli li muziku? Ima li masu ili je nevidljivo i prozirno? Jel stanuje ili luta? Što misli? dal se katkad smije? Jeli viče il je šutljivo? Dal dobro čuje? Jel smrdi il fino miriše? Koristi li deodorans il stik? Nosi li tene ili cipele? Kad odmara? plače li kada? dal sanja? Poznaje li te od prije?Jel samnom na bok bok? Ima li curu? Ima li dečka?Radi li ili gluvari? Jel škakljivo?ima li tik? Gleda li u oči? Jel se drogira ili je klin?Jel muca il ima savršenu dikciju? Jel načitano? Koga pozdravlja kad ide van? Kog respektira?Ide li nediljom u crkvu? Slavi li ramazan? Dali glasa? Čije ruka mu je brisala guzicu kad je bilo malo? Jel ikad bilo dobro? Jeli inače dobro? Kad je zlo? Jel stalno ili povremeno?Jel prelazno?Jel prolazno?Neovisno ili ovisno? Jel se boji? . Kome danas sate broji? Kome danas sate broji? .... ... . Na kraju.... Kojom ulicom proći? Ispred koje trafike čekati red za pizzu?
So many people live within unhappy circumstances and yet will not take the initiative to change their situation because they are conditioned to a life of security, conformity and conservation, all of which may appear to give one peace of mind, but in reality nothing is more damaging to the adventurous spirit within a man than a secure future. The very basic core of mans living spirit is his passion for adventure. The joy of life comes from our encounters with new experiences, and hence there is no greater joy than to have an endlessly changing horizon, for each day have a new different sun.
...
...if you want to get more out from life, you must lose your inclination for monotonous security and adopt a helter-skelter style of life that will at first appear to be crazy. But once you become accustomed to such a life you will see its full meaning and its incredible beauty.
....I ll guarantee you will be very glad you did. But I fear that you will ignore my advice. You think that I am a stubborn, but you are even more stubborn than me. You had a wonderful chance...to see one of the greatest sights on the earth...
..but for some reason incomprehensible to me you wanted nothing but to bolt for home as quickly as possible, right back to same situation which you see day after day after day. I fear that you will follow this same inclination in the future and thus fail to discover all the wonderful things...
Don’t settle down and sit in one place. Move around, be nomadic, make each day a new horizon. You are still going to live a long life..., and it would be shame if you did not take the opportunity to revolutionize your life
....
My point is that you do not need me or anyone else around to bring this new kind of light in your life...the only person you are fighting is yourself and your stubbornness to engage in new circumstances.
Ledene penje.Ledene noge. Magneziji. Tišina.Ona Jutarnja. Prvi smo. Zagrijavanje. Mislima u projektu...skupaljanje ekipe... malo pomalo...osmjesi poluzatvorenih očiju ....pozdravi... ...sunce nam lagano pruža ruke u kojima kao da drži kist... .... i onda. Čarolija. Boje. Buđenje. Naranđasta. ...prevjes ko akvarel... ... a sjene nam bježe od tijela i postaju duže.....
..iz termosice ..... mirisi kave dim duvana ... ..i rosa koja nestaje s jutrom. . . . Igra počinje.
Kvart u kojem živim ima živopisno ime Sea View Avenue. Kažu jedan od ljepših djelova Plymoutha..... po jednoj stvari razlikuje od ostalih djelova. To je kvart s najviše penjača u gradu. Naime svi ljudi koje sam upoznao u štali žive u mojoj ili oko moje ulice (nemojte me krivi shvatit Plymouth ima 250000 ljudi)..Kažu da je tako i za surferima.Svi su iz tog kvarta. Adrenalinski kvart. ...nešto slično desilo mi se u Splitu na legendarnim Skalicama a i u posljednje dvije godine i moja Drenova dobila je nadimak najpenjačkiji kvart u županiji.... .... možda je stvar u mediju..univerzali... i informacijama koje indivuda šalje u taj medij koje se potom transformiraju u materijalno stanje i plasiraju u sustav kojeg mi jednostavno zovemo život.Preoblikovanje informacije u materiju zavisi od jačine odašiljača (individue) tj. važnosti slučaja za individuu ali i za održivost sustava uopće ....na kraju stvar je donekle složena al ima smisla..... Moj odašiljač za penjanje je vjerovatno bio toliko jak da sam se našao u ulici gdje je jedini boulder gradu smješten u dnevnom boravku jednog luđaka koji je 1000% ovisan o adrenalinu.Ime mu je Pete.Nije iz Plymoutha.Tu je na faxu.Što govori da je u iznajmljenom stanu napravio bolder.Izbušio zidove dovuko grede...luđak.Kaže...gazda je isto surfer i penjač pa razumije spiku...ha....Pete vozi downhill,surfa, skydive,wakeboard ma onaj tip luđaka iz onih 15 min u poluvremenu Hajduka i Dinama kad prikazuju surfere,padobrance,bikere itd. pa se raja pita koji su to ljudi, di ti žive .....
zadnjih par tjedana kad nismo u štali (a to je rjetko) dođemo kod njega.... nas par...Chris iz Sheffilda, mali Jack, Joe i ja.Prevjes , muzika i detalji..Luda kuća!
Podočnjake imam. Ne osječam mirise. Ne pričam puno. Gubim inspiraciju.Između krajnosti.Ne pišem.Ne vidim riječi koje imaju moć da ih podijelim.Ograničen sam.Jadan.I patetičan.Zaustavljam se ispred izloga.Kalkuliram-cijene.na pamet znam pin.Imam limit.Nemam bit.Na zapadu.Redovi u napadu. Novi poredak.Nju order. Između datuma.Između brojeva. decimala.nije šala.Sanjam. pada avion. u pijesak. vidim malog dječaka koji mrzi brojeve.b 52. ha...gazim ideale.za velike i male.
rad.koncentraciju trebam.nikom se nedam.zatvor.bez čuvara.ne smijem se do 6 .domena i font.standard drug.riječi imaju broj. pravila su ista.uniforma.nema zavoja.ravno. ko pista. ko izda pizda.svi su prvi.svi kuže.nema kako si druže.imam samoću za druga. .uvijek je tu .konstantna tuga.čujem điberaa kako žuga.
.....po normu i Ispunjenje idem ..prvo Kava u kartonu.Fejrtrejd.za gladne napačene dajem. One filter kofi plizz.pa u novi dan zvizz!!! prema Jutru. ispunjen maglom. boje u tragovima nosim. .Gubim izraze lice ljudi koje volim.to ne volim. Ledenica na rukama.Jebene marke i sprej za kosu.Parfemi u nosu.Zgrade bez prozora. Ventilacija u pluča.Pluča u ventilaciju. In out in out. udišem sekiraciju. Plan imam.Svakodnevni. rokovnik s flomasterom nosim. da podebljam. da mu značaj dam. Jer je moj jer je majn jer je DEDLAJN: ako neš. doma ideš. partiš. od kud si došo.mali tošo. jer kodirani papir nikada ne laže. u minutu. 5 do podne. isprike nema. takva je šema. sve ostalo je nerad.namar i čmar. noge mi trnu. pogled mi blurr. a dole ufur... stolica u tri agregatna stanja. jedno veliko i dva manja. ...
Plaža Izlet. Na plažu. Cijeli razred i profa.
Jutro Ruksaci na ramenima šarenih studenata puni su sendvića i sokova.Svi obučeni sportski.Neki kupili nove tene i čizme. Iako su svi bili na barem 50 izleta od početka školovanja osjećaj u zraku je isti.Izlet s razredom sa 7 ili 30 je izlet s razredom. Bus.
Premjeru je imo kad je FC Plymouth gostovao u Liverpoolu tamo krajem sedamdesetih.Vidim otisake gašenih čikova po tapetu tamno smeđe boje.Šiber na ručni pogon.Srednja vrata blokirana. Šofer..hm..progoni me jak osjećaj da je bio na tom gostovanju. Ko po difoultu polazak 9 00. Krećemo. Mo kasni.Javlja se da je 5 minuta falio.Još za foru dan prije prodo auto.Ha..izlet ide u pravom smjeru.... jedan mora zakasnit.
Kažem stvari se baš puno ne mjenjaju zar ne?.
Deset minuta vožnje već svi jedu sendviće, piju sokiće, grickaju čipsa,u ušima sluje...nedugo zatim nemir ulazi u bus...sad se svima piša a nekima se kaki jer su posrkali svu kavu iz termosica.
Šole daje kompromis.Ubrzo stajemo.Profa govori da iziđu samo oni koji moraju na WC 5 min. ....minutu nakon bus prazan...neki po grmlju neki u kafanu...neki na čik partiju... Na parkingu stoji tenk iz Drugog svj.rata.Spomenik o kojem ću kasnije.
E sad...hormoni davno zaboravljenog djetinjsta odjednom se ponovno bude pa većina sanjara ispunjava životni san iz rane mladosti "biti na tenku Amerikanske vojske"...pa krenuli prvo se popeli španjolci,pa francuzi,pa englez još govori "moj je dida..."svi mu govore "daj ne laži"
, izredali se svi europljani..pa krenuli ovi iz azije,afrike, idu poze... na cijevi,salutiraju,na poklopcu ...još jednom se pokazalo da za ispunjenje snova nikad nije kasno ... Nakon 20 min svima je lakše pa možemo krenut....dvoje malo kasni ...išli na plažu malo vidit valove pa upali u more do koljena...sad mokri žicaju čarape po busu...
Kažem stvari se puno ne mjenjaju, zar ne???.
Nakon uru i po karavana staje.Svi se iskrcavaju.Bus ko kino poslje premjere.
Prizor koji nas je dočekao je očaravajući.Stojimo na uskom zelenom rtu na čijem se rubu izdiže snježnobijeli svjetionik.Pogled puca na široki zaljev.Oblikom me podsjeća na mlađak.Malo se ježim. Između dva rta prostiru se tri ogromne plaže.Bijele.Šljunčane.Na Sredini zaljeva dva selca od po 10-tak kućica.More je modro zelene boje.Čisto.
Dan predivan.Svako malo čini mi se da u daljini vidim obrise Francuske.
Uvodno predavanje na travici.Priča je zanimljiva pa se odužila.Neki postali malo nervozni pa sjeli.Drugi ih vidjeli pa za njima.
....Uvala je proglašena povijesnim i prirodnim dobrom.Nešto kao povijesni-prirodni rezervat. Odgovore zašto profa nam je davao dok smo se lagano šetali po zaljevu.
Priča o izgubljenim selima
Zaljev je stotinama godina bio mjesto na kojem su živjeli ribari. Ne više od 10 tak familija stoljećima je tu živjelo s morem i od mora. Kako je zaljev nezaštičen, za vrijeme jakih zimskih oluja jedini obrambreni mehanizam je bio prirodni nasip šljunka (pličina) na sredini zaljeva koji je lomio snažne valove te spriječavao uništavanje obale i ribarskih kućica.
...Ribari su znali za plićinu te su svoje kuće gradili na zaštićenoj strani vale sve do...jednog dana.
...
Plymouth kao važna strateška točka (Lamnš) za Englesku je od vitalne važnosti pa je vlada odlučila tamo (između dva rata) izgradit i proširit luku koja je danas jedna od najvećih vojnih luka Engleskoj.
Kako su za to trebali extremno velike količine šljunka...ekipa inžinjera sjetila se našeg zaljeva Slaptton na kojem žive par ribara..
"sjaja ideja" viknu ostali! Ribari??? - big deal!
...Pa došli jedan dan.. rekli ribarima da će oni malo izvadit dve tri kariole šljunka.... i to.. da se ovi ne brinu ..ribari su znali da im je šljunak zaštita ali nisu znali da kad ga ovi izvade da se neće vratit ...(jer nema od kuda) .
Nadalje... banda mutikaša i zlikovaca im je rekla da će im masno platit ako dode do tobože štete ali da su oni već provjerili i izmjerili ...te da će bit sve u redu....dali im neku sitnu lovu..što je malom čovjeku obično velika lova..ribari se složili (isto bi bilo i da nisu) te bili mislima već u planovima... novi brod,motor,mriže.. a za šljunak..hm on ode pa dođe (ubrzo će vidjet da to baš i nije tako)
..nije prošlo dugo . ovi krenuli..došli brodovi,dizalice..drž nedaj ostali godinu dana..
Današnje procjene kažu da je izvađeno više od 2/3 šljunka s te plićine.
...zimu kasnije prva oluja doslovno je odnijela sva ribarska sela..ostale su samo ruševine zadnjih kuća u nizu....kao nijemi svjedoci prošlosti
...danas u zaljevu ne živi niti jedna ribarska porodica.
Jel vam poznata ova priča,braćo i sestre,od pamtivjeka ista priča kupuju nas inžinjeri i političari koje su svoja znanja ili vještine usmjerili protiv čovječnosti i etike. Svi skupa... "oni" iz Londona,Zagrebaa,Beograda ...pizde materine....ONI...
Danas je UK "sinonim" za invajronmentalsustejniblbulšitsranja.... svi ih slušaju oni daju direktive kako i šta. molimo integrirajte se!...za sve pitajte nas jer mi znamo..mi imamo znanje
...jasno mi je gdje su ispekli zanat.....
Stvari se baš puno ne mjenjaju zar ne??.
Zid od 4 milijona funti (Guinisse gdje si)
Selo koje s prostire točno na polovici zaljeva.Paralelno s plažom poredano je 20 kućica te jedna mala crkvica.Kućice su udaljene 10 tak metara od mora.Danas su to većinom vikendice i apartmančići--
.... radi položaja i blizine plaže te izgradnje ceste i povijesnih tekovina Vlada je odlučila financirati naćine kako zaštititi ovo selo od utjecaja valova. Organiziralaje prenasipavanje plićine iz drugih izvora??! ...te je osmislila jedan od najluđih pothvata za koje sam čuo..
Naime danas između mora i kućica prostire se bijela šljunčana plaža te sivi metar i po visoki i metar široki armirani zid dužine 100-tinjak metara.
Pari ko onaj model iz Minimunndusa za Kineski zid.
Zid "čuva" selo od 15 stanovnika. Izgradnja i planiranje zida stajala su 4 000 000 funti!!!!!. Jebate...da naši ovo čuju ...pa pelješki je piz..dim za ovu ideju.
....slijede pitanja pa slušam i ne vjerujem ...profa odgovara svaku drugu sa "oni iz Londona"...mmm kako mi je to poznato...
Stvari se baš puno ne mjenjaju,zar ne???
Profa kaže da je ideja taalno besmislena i funkcionalno i financijski....kaže da je život ovdje ko mrtvac na aparatima...
...Niš Sara i ja našli trafiku...kupili burek pa sjeli na najvjerojatnije najskuplji zidić na svijetu...
.
žvačem UKburek i mislim..... 2 .zakon termodinamike---- entropija ...održavanje nećeg što se nemože samo održat... koverzija energije...1: ....., interes,zašto,tu,selo,ovce,turizam ...nenene ...pitanja mi prolaze....i onda ko iz vedra neba....TENK.. mora biti nešto...mora biti rat!
DAN-D Ryane Ryane znam di si vježbo!!!
43. ...saveznici s Amerikom na čelu kuju plan za završni udarac na već ,što bi reko naš Ž.Vela, grogirane švabe. Cilj: Normandia...plaža Utah.
Međutim Ameri nemaju plažu koja po svojoj sličnosti i karakterisitici podloge može poslužiti kao poligon za pripremanje najvećeg desanta u povijesti ratovanja (poslje Desanta na Drvar).
Kud će šta će...traže... i na kraju s braćom Englezima opet u naš zaljev Slaptton.
Podaci govore da su se 6 mjeseci američke engleske i druge savezničke snage pripremale na toj plaži.
Prije svega potjerali su svo stanovništvo u krugu od 50 km na godinu dana.Sve i ljude i krave i ovce.Jebiga ljudi rat je! prioriteti!
Vježbe su se obavljale s pravom municijom.
Sigurni od Nijemaca pomno je planiran napad.Isuviše sigurni konvoji s opremom i vojnicima dolazili su iz Plymoutske luke gotovo bez zaštite. U jednoj od takvih operacija presreli su ih dve brze švabske podmornice i bum-bum...
Cijeli konvoj je torpediran u srcu Engleske. Poginulo je 749 vojnika.
Podaci kojem sam našao kažu i ovo da je od posljedica korištenja pravog streljiva za vrijeme vježbi i kobnog presretanja poginulo više vojnika nego na dan iskrcavanja na Normandiju.I još nešto, pijesak na plaži Utah je u biti bio mulj tako da su vojnici morali hodati po plićini i mulju do obale nekih 500metara .
Kakva procijena! Životi su samo brojke!Povijest pišu pobjednici. I preživjeli.
Amerikanci ovo mjesto obožavaju.Smatraju ga koljevkom sloma nacizma.Ne žele da se zaboravi.Organiziraju mimhode i parade.Sve mi miriše da možda i stoje iz onog zida te da će još ulagati da se ovdje održi život.
Stvari se baš puno ne mjenjaju,zar ne?
Sunce pomalo zalazi. Razred pomalo umoran.Klatimo se prema parkingu di smo jutros stali.Di je tenk.Šole nas čeka.
Još par slika.Mi i tenk.Za kraj Fanuel iz Etiopije me sramežljivo pita dali bi ga mogao uslikati s tenkom. Kako Da ne....škljocam i mislim pa zar svi imamo isti model..... isti tenk,istog ratnika, isti rat...od kad znamo za sebe rat je dio nas.bliže ili dalje.tu je.kao što je Orwell jednom rekao u 84-toj "RAT JE MIR"....
Polazak.nakon deset minuta ...tišina. glava naslonjena na rame kolege lagano slini i sanja .
razred spava.
idemo doma.
Isto kao i na prvom školskom izletu.
Stvari se baš puno ne mjenjaju, zar ne?
.....
Gledam prema zaljevu.
Kao da mi želi reći koliko smo smješni,maleni i jadni
kao da mi govori
da će ipak nakon svega ovoga ovdje odzvanjati samo isti neprekidni šum.
