S lica mjesta. Kradem signal da pišem. Sa stanice.Čekam pjevušim i odmaram.13:14.doći će.... Vlak do El Choora.Do grotla.Do negativnog kuta.
Jug nije voda. jer kako je počelo...dobro je da sam krenuo.... Od zadnjeg el Chorra kombiniramo El Chooro na 10 dana....sve sam podredio tome i rad i nerad... i onda ovaj tjeda pilli ode u sevillu pa po svog engleza u malagu...kaže "compadre dođi s ostalima" kažem oke...sve u redu...ne bi ni išao pa da ko treća svijeća svjetlim na zadnjem sicu.... i onda pitam ostale....jose se nečka nezna oće li prvo chorro ili granada...varo kaže da mu je kombi u banani... kažem javi mi da znam.... i tu sad potvrđujem gore navedenu o jugu i vodi.... ovaj javlja u petak tj juče...sory compadre prvo idem u granadu....u pon sam u chooru.... pita me "oš s nama" ..odgovaram ne iz istog razloga...nisam treći.... kažem oke... onda zvoni mob.......Ruben! decko kojeg sam upozno u el chorru...."Ale Compadre"......pilli mi rekla da si u akciji...meni cura 10 dana otišla s prijama ...ne radim ...kombi...ja i ti...po andaluziji!!! dolazim u nedilju u el chorro....... opet kažem oke!!! odem na željezničku.... .i onda opet jug i voda.... ženica mi kaže...mmm...ima al... Al??? znam ga.... PUT I AvVANTURA.... .to više nije samo odlazak već....TRIP....ne poznato već nepoznato..... mislim se ajde pucaj ženo ....ubi me metkom IndijaneĐonza i BoreLIJA ... ...ovako momčino...imaš sutra ujtro (subota) ...iz Cadiza do sela Dos Hermanas (iliti Dve Sestre) tu čekaš 2-3 ure i onda u 13:14 za El Chorro... Ma to ženo.,ženice...daj paket aranžman........ odlazim s kartom što život znaći.... 19 min nakon zove varo i joso ...!!!??? E kompadre mi se predomislili i varo sredio kombi....idemo večeras u chorro.... .....mislim se dal da ludim ili ne........ponavljam onu već staru Jug nije voda,jug nije voda... oke kažem idem stornirat kartu.... odem ženica mi progleda kroz svoje već naborane prstiće.... odem doma presložim stvatri u dva ruksaka...i uzmam malo više hrane ...guerilla mode off... čekam 9...... 9:30 varo zove.....compadre sory riknuo mi kombi...a jose je već otišo.......... mislim se ubi me metkom Taličnog toma il me zaposlie u cvjećarnice grupe TNT
moram požurit...idemi vlakkk za 25 min......
dakle....opet premještam stvari u guerilla mode..pijem pivo.. .i ponavljam jug nije voda jug nije voda
danas ustajem....ruksak i nova karta....... u trenutku sam u selu Dos hermanas...još 25 min do 13:14 ništa nije sigurno pa ni tih 25.......
Zaključujem jedno
Dok Jug nije voda Put određuje cilj!
... .. ovih dana ČitajĐiberra Priče u nastavcima "Ljubav ima negativan kut"
petak je oduvjek drugačiji i nekako slađi... kad se digneš i prvo odeš kupit spizu za vikend. ..za divljinu, za put... ... sunce je ovaj put bilo bliže...karte su bile otvorene a misao samo jedna El Choorooo...
Radoš Još za vrijeme početaka na Marjanu..sjećam se kad se Radoš vratio iz El Choora...pun priča i anegdota... ekipa ga je slušala zamišljeno gledajući kako noć miluje Čiovo.. .mislim... da se u to vrijeme nisam ni maknuo dalje od Marjana... priče su svučale neodoljivo..o jezeru i ogromnim rupama prepunih linija....sve te priče su me potakle da se upustim u odiseju Kalimnos 2005 s compadritom Brunom... .... da se vratim. ovaj put 3 kombija....Jose,Jose i Pillar cura koja je iz Seville al radi u Cadizu... kako su ova dvojica bili sa boljim polovicama Pilli je povela mene jer je njizina bolja u UK... Pilli penje 10 godina...zna sve i svakog...kaže El chooro ti neće biti nikad istia ako dodes ko turist ili ako znaš ekipu jer dole... ta ista ekipa dolazi godinama..svi se znaju... zato compadre uzivaj... na pravom si putu da postaneš lokalac .. ...pored jezera 10 kombija...dok je sve pozdravila prošlo dvi ure... smjestili se na malu čistinu blizu jezera pa u obližnji bar... unutra ekipa..bolder..muzika...svi pomalo...dim u zraku... dogovori za jutro i krpe....
Subota standard priča.doručak.par kava i pravac sektor La Poema Roca... ogromna rupa u podnožju 150 metarske stijene...puno puno podsjeća na našu Paklu... sunce...ludilo...lokal ekipa....smjerovi da ne pričam i ne pišem dan prolazi brzo .. brdo smjerova..u malo pokušaja... osmjeh i glad la cena ispred kombija...malo vina i san je već bio tu... ...
Nedjelja
sve isto.... na kavi dogovor. za uskrs niko ne radi 7 dana + vikend =10 el chooro je destinacija tradicija njima a ja samo kimam glavom .. jer sve mi štima .... pred kraj dan...ulazim u bombu..liniju koju sam vidio čim sam došao... preko cijele rupe....40 metarska resistencia.... ulazim pa do vrha....prvi put 80 metarski konop do fitilja! sve mi govori da imam projekt! nakon6-7 mjeseci vraćam se dva put na isto penjalište... to je uspjeh! jedan od indikatora da si negdje doma.. negdje. .... došla je i ona gitara. da nakon dugo dugo vremena stisnem ona tri akorda na Ale Compadre. tiho ponavljajući ..di sam ja, a di si ti.... ... . ispod rupe.na rubu. stine. i suza. .....
Više nije kiša nego elementarna nepogoda...andaluziJa je u vodi do guše...unutrašnjost je totalno blokirana ..odroni cesta...vijesti bruje...kažu da je u ovih mjesec dana palo više kiše nego u protekle dvije godine...iz el choora lokalna ekipa javlja da u povijesti nikad senije dogodilo da je chooro mokar od glave do pete..
evo jedna narodna „pišša svaka siga... a meni se od plastike rigaaa“
...
na bolderu lagana nervoza..lokalne stijene su trebale već bit suhe..projekti čekaju...di se upenjat kad je sve sklisko...
jose dolazi s idejom koja nas udara tako jako da u transu odovaramo VAMOS!!!....
ispaljuje da zajebemo andaluziju i sve to i da odemo na mediteran u MURCIU...pokrajinu do valencije...di je valjda jedino sunce u ovom djelu svijeta....odluka je jednoglasno pala..
idemo u potragu za SUNCEM
...
..
Di je Sunce?
Petak.
Popodne.Ispred boldera.dva kombija.nas 6 i pas.i spas.
redom Jose maljorkinac,jose kpot,jose varo, ana (jose kpot draga ) i njezna kćerkica picollina Luciana, Lana kujica i ja.
hrane ko u priči.motivacije nikad viššše.zatvaramo vrata i dimimo....
preko španjolske 750 km kroz majku anadaluziju i brda granade....
u kombiju.
maljorkinac,varo ja i lana...mochacito pere stvar
el compadre
brzo izlazimo iz močvare cadiza...
iza nas krajičak sunca.. probija se kroz oblake i netragom tone u dubine plavog atlantika...
zaključujem...
ovo je kao da iz rijeke idem u dubrovnik penjat za vikend...jel to moguće??.
.a valjda je...
dok te drži ljubav prema negativnom kutu....sve je moguće
varo mi u letu pokazuje archidoniju legendarni ORUJO 9a+ ..prvi u španiji..prolazimo niz penjališta..na svakom stavljam tick...barem jedan smjer..barem jedan...
na pol puta se mjenjamo...vozim....i plivam u mislima...
pitam se ??? kaliko sam puta čuo o španjolskoj i penjanju...santa lynia,siurana...blabla...u tim trenucima počnem se smijati onako s očima...
put određuje cilj compadre...
sad ideš u selo la mula (tovar)...di je to?...ne ideš u el chooro..ni rodellar...
ideš tamo čega nema na karti...di je pustinja i stina...
onda trnci sreće..i konstantna tuga što dolazi ko prilog ovakvom životu putnika namjernika...
....
dolazimo u selo oko pol 2...gubimo se po makadamu...pa nervoza ..pa prijedlog..ajmo leč...4 su ure zatvaram oči....
....negdje....
.
.
Subota...a sunce sije toplo je:)
skoro sam zaboravio..skoro...
osjećaj jutra u divljini..ispod stijene...onaj trenutak kad otvoriš oči...pa buljiš u beskaraj...nađeš nešto..nekog mrava ili bubu koju promatraš onako u polu snu prostoru između da i ne..pa postavljaš pitanja o životu ili šta ta buba sada misli i šta je doručkovala..
u takvim stanjima siguran sam nastale su rijeći možda i svejedno..
..
.... neki odbjegli oblačić zaokuplja mi um..misli mi se ne spajaju suvislo.. u točku..
već se samo protežu i lagano tapkaju prema Zemlji stvarnosti...
..
dan
tijelo je još toplo...u vreći..prduckam..neda mi se van...osmjeh prvi proviruje pa tek onda izgovaram..
buenos diaz....
doručak...par kava i igra počinje...
dolaskom pod stinu pozdravljamo lokalnu ekipu koja se lagano zagrijava...kuva čaj...i rola duvan...
odma isprobavam novo naučene glagole i postavljam par standardnih pitanja..
preporuči klasik...pumpa ili detalj?
smjerovi su većinom 25 metara daga-daga detalj...
iaoko još smantrani od puta i nespavanja (oko 4 sata)...dan je bio pun dobrog penjanja...
cijeli ko u filmu .
..vengaloco, ale, a muerte bitcho...
poseban osjećaj...diže, motivira, osjećem neki val odozdo koje me gura,
jednostavno ZADOVOLJŠTINA! ...
zaključujem
jebeš penjanje kad je ispod tebe mutava ekipa!
...
do popodne skupilo se ekipe iz doslovno cijele španiije... svi pristuni krenuli su po isto
po sunce.
.barcelona,cordoba,sevilla,malaga,almeria....
večer je donijela...večeru J
malo vina i ...
radio prijenos barcelona-malaga...
slušao sam sto radio prijenosa sportskih utakmica al takvo što nisam doživio...3 komentatora u barceloni i tri u malagi...u živo prenose utakmicu...neznaš ko pije ko plača..al najmanje se priča o nogometu...luda kuća...
u 64toj dolazi san...
izlazim van
...
Nedjelja
ista ekipa ista priča....jedino što hoćemo iskoristiti dan jer put koji nas očekuje je pre pre dug...
ekipa sse još povećala ...lagana gužva...malo priča...pa a muerte...
malo po malo...ostajemo zadnji...
malo po malo ostajem zadnji...
onaj osjećaj kad mi se neda nigdje ...polu gol
—navezana osma..ležim a ruke mi još drhte...
trenuci moći uma i nemoći tijela...
....
Hu-ha.
Pakiramo se. Posljenji naklon vidimo se kozna kad i kozna gdje...
Jose Maljorkinac
Predstavljam J. maljorkinca. s maljorke. u cadizu je na faxu. na pitanje koji fax..odgovorio mi je dječačkim osmjehom simulirajući kako drži timun broda...“Capitano“...
jose želi biti kapetan. plovit morem.upravljat brodom. želim mu uspijeh.i mirno more.
u ovom trenutku jose je još panker.ima uredni čiroki i dredove..kako djeca sada nose...sluša ska pe..i kao većina današnjih klinaca još se traži...razumijem...tako mora biti
....
..
.
u petak
ispred boldera...
ja i varo spremamo stvati...varo mi kaže da mali maljorkinac ide s nama...kažem super al primjećujem da ovaj nije baš oduševljen al ko sam je da pitam...
nakon par minuta J.M. stiže uz zvuk kotačiča koji razbijaju tišinu uskih uličica puero reala
u ljevoj ruci vuće kuferić..onaj što ga nosiš kad putuješ rajanom...za gore..10 kg...
srebrni..
u desnoj ima kesu...bijelu..za kruhh...unutra penje pojas i par kompleta...
sad mi je sve jasno....
.....
...
..
vračamo se.
nedilja.dogovor je da odvozimo dva sata do jedne konobe di smo jeli u petak najbolji roštilj u mom životu...šnicle veličine poklopca od wc školjke!
svi se slažemo....
nakon cca 40 min vožnje stajemo na pumpi..varo toči benzinu..ja buljim u prazno a J.M. ide bacit smeće koje smo imali od prijašnja dva dana...
nakon 5 minuta opet smo na cesti...
muzika..prepičavanje detalja...u glavama samo jedno ...
za uru...
la cena...
OdJEDNOM???!!!
J.M. puca...proklinje..majku..oca...lana (pas) se uspaničila laje...varo i ja u čudu..
ovaj iza baca kapu....
stajemo doslovno nasred puta okrećemo se i pitamo
ŠTA JE??
J.M. je na benzinskoj pumpi zajedno sa smećem bacio svoju opremu za penjeanje.
razlog sam opisao..ponovit ću vrečica!!!
na autoputu između ničega...šta sad...
ovaj plače nove penje...platit će večeru...ja mu kažem smiri se odi iza vidi još jedanput..umoran si...
odlazi..kopa brlja..al ne zastaje s kletvama svih baba s maljorke..kaže ništa...
pogled na varu...ovaj miran kakav je po prirodi
...iako gladan ko vuk...kaže ajmo se vratit...
šta reći nego duša od čovjeka
...9 je sati
nećemo jest barem još 2 sata...
nalazimo prijelaz i i pravac nazad...
sve bi to bilo lako da to nije autoput...nakon u daljini primjećujemo benzinsku i nasreću skretanje u neko selo...
nadamo se..
ali stvarnost je brutalna
nakon par minuta nalazimo se na makadamu usred nekih farmi i polja
doslovno al doslovno u pizdi materinoj!!
varo puca...i luđački skreće u neku poljanu ...vozimo preko livade..
sve se trese.... ne vidimo ništa osim neonskih lampi benzinske......
gađamo pumpu s boka...za par minuta preko trotoara ulećemo ispred baje....gasimo kombi...tišina...
J.M. izlazi..hoda..dolazi do baje..otvara poklopac..zavači ruke..ubrzo i cijeli torzo...
izvlači kesu...
sa smećem.
....oprema je još u kombiju......jooo
natupa groblje.lana se zavukla pod sic.varo diše na škrge.ja ga smirujem.
ovaj vani nepomično stoji.ko instalcija.suza u oku...iz njega onaj osjećal
„nemoj tata molim te ,biću dobar,neću nikad više...“
otvara gepek.. opet kopa....al u tišini..otvara svoj srebrni kuferčić i vadi penje...
kad nervoza pređe u ludilo a ludilo poludi i skine gaće i namaže si nutelom guzicu...
eto takav je osjećaj nastao u kombiju!
...
za 3 minute ponovo smo na cesti...
....
do roštilja tišina
..
.tek nas je 2 boca vina natjerala na smijeh jer drugo ti ne preostaje
ide ona stara „samo nek smo mi živi i zdravi“
Jose je od sada Kapitano!!!
....
svaki rock trip ima svoju priču...
ovaj put Jose Kapitano je bio naša.
Ale!!
kufer i spizzza....
Trojica iz boldera....
Zbogom Anadaluzija...Ale Murcia
magija....
Sierra Nevada....
sreća malih stvari i tuga velikih...
jedna od 1000...Desplomedia
La Mula..jutro
Jose kapote
čekni http://www.kpotclimb.blogspot.com
....od zadnjih riječi ..ne okrenuh se, a već mart...gledam naslov kaže prvi tjedan...di sam??? zar vrijeme tako leti..čini mi se da je i ono požurilo..i ono hoće proljeće i ljepše dane... ... ...andaluzija i Cadiz pomalo mi se uvlače pod kožu.osjaćam..postajem tranquillo... opet upijam a-mol.. lito šugamane, ritam i sol od zadnjeg odlaska na stinu stvari su se odvijale preko ruba krajnosti.. od onog šta ću pa do opetovanog prihvaćanja puta kao odrednice... učenje o prepuštanju... jer sve dolazi i odlazi s razlogom. al samo ako čitam između redaka..pratim oblake i slušam
tako je i bilo...
deset dana do početka faxxa u glavi je samo jedno..! skupit vreću penje papir olovku i aparat...i pravac el chooro....na rock trip..sam ... trebao sam to nakon svega..da se uvučem duboko u sebe i promislim pročistim i izrežentam glavu... da se izderem..isplačem...ismijem negdje di me samo život može čuti...u grotlima el choora... ..... i onda kiššša i nevrijeme...neprolazno ...neprolazno... tuga...depresija..pitanje:zašto?...sad...sve naopako... tisuću puta bih znao razvaliti sve oko sebe jer stvari nisu kako sam htio...al ne više ne ....
.........
još davno čuo sam za andaluzijsku energiju...temperament..i strast... sve to objedinjeno je u jednom događaju.. epicentru.. početaku života u Cadizu...slavljenju sunca i dolaska proljeća KARNEVAL
karneval traje 10 dana..grad je potpuno blokiran..ništa osim hedonizma ne vrijedi...potpuna požuda za alkoholom...slatkim i flamencom... zadnji vikend kulminira dolaskom amaterskih družina koji pjevaju i sviraju na trgovima..pjesme su većinom satirićnog duha a odnose se na stanje u državi i svijetu politike te izazivaju fanatične povike odbravanja publike Ole!Ole! --- iako pod ogromnom kiššom karneval je održan ali s obećanjem da će se produžiti za još jedan vikend jer po starom običaju nije dobro da završi s kišom...kakva izlika za fiestu.. jug je jug! u svemu tome tu se našlo mjesta za jednu veselu družinu antiheroja i njihove SUPERPUTE Ale!
nisam ga stvorio pa ga necu ni dijelit na prvo i drugo , gornje i donje..prije i poslije. nemam tu namjeru.
jedino sto osjecham jest da se tinta brže suši a rijechi lakše klize. .......... Sevilla.Prvi fizički kontakt sa Španjolskom. ...zemljom s kojom sam na mnogo naćina povezan... preko osoba koje znam i njihovih priča... a u posljednjih nekoliko godina i preko penjanja...egzotika i a muerte filozofija penjanja rijetko je koga ostavila ravnodušnim.. budimo realni...
prespavana noch u sevilli pa pravac za Cadiz.grad koji će mi biti dom sljedećih 5 mjeseci. Prvi dojmovi... ha...mirisi...ljudi sporije hodaju..smiju se ....hrane na svakom kantunu ...flamenko...10 kilometarska plaža...surferi...stari grad..naranđasta boja..i naranće na svakom stablu... davno je napisao Orwel „andaluzija .....posljednja raj za romantike“ .. živa istina ...stari je imao pravo... .......... Ovih dana u Cadizu je karneval. Luda kuća koja traje 10 dana.Ništa ne radi.škole,fakulteti,banke..ništa osim restorana,barova i klubova a toga ne fali....tako da fax nemam do trećeg mjeseca. .ha...nemam više šta za dodat.....
Jose ovog ljeta trežeći na mreži svih mreža penjališta i dvorane po andaluziiji naiđem na jedan blog jednog penjaca...kadižanina (u križaljci ... žitelj kadiza... obično kad autor ostane bez inspiracije)... http://www.kpot.blogspot.com/ javim se ja njemu negdje u 10tom..kaže—compadre no problemo..mi taman radimo bolder...javi se kad dodes evo ti broj... i eto dan nakon dolaska...cujemo se...kaze dodi na bolder.... Ulica Cruz Verde 68 Puerta Amarilla iliti žuta vrata...
24 sata nakon dolaska spremam stvari i u novu odiseju...vrtim film..štale..taksija..stopa...engleske ...
bolder je stanicu od universiteta u dijelu grada imena Puerto Real ... odma sam od šofera sazno da je stari dio Reala geto...mmm izlazim...malo se gubim..uske uličice..djeca po vani..pari mi mexico..starci na klupicama ispred kuce...tu i tamo projuri neki nabrijani auto..ekipa unutra..standard cvike i ritam jak u mom selu zna me svak... nađem ulicu...žuta vrata.. početak... ....
Arti & Maik
seljoberskim naglaskom uletim Hola...me llamo...dalje ni sam neznam što sam reko... 2 compadrea unutra Arti and MaiK...upitnici..engleski znaju i to dvije riječi Lidl (mislili na supermarket) i rocky 4 (bio na televiziji taj dan) .kažem ja jose?Kpot? kazu „nema ga“ ....ljevo- desno ..objasnim situaciju... rukama nogama i svim unutarnjim organima kažu compadre zagriji se i venga za 10 min u detalju s ispunjenim snom .....penješ a ekipa na materinjem jeziku viče venga venga puta madre .... šta da kažem jednostavno ...treba doživit! na kraju treninga...pitanje „ideš s nama preksutra van penjat“ idemo u tarifu pored gibraltara... šta reći... :)
Tarifa San Bartolo
U 10 pred dvoranom .... Lois dolazi s jednim od onih bjesnih mašina.......kupimo Maika i doslovno letimo iz cadiza... ale! to je to
nakon 20 minuta ravnica koja karakterizira Cadiz pretvara se malene brežuljke koji svakim kilometrom postaju sve viši... ogromne skulpture bikova teško je ne zamjetiti.... gorim od nestrpljenja dok u autu prži andaluzijki hiphop ....
Jezik i vishe od toga ....dok se vozimo komuniciramo... doslovno svime što nam tijelo a bogami i unutrašnjost automobila daje ... to je jedan level .. međuplanetarni .. za nassu ... ajmemajkobožesačuvaj...
jednostavno ne mogu opisati.... auto nam je bio premali za opisivanje najprostijih riječi ... za primjer maik mi opisuje kako stijena dobro izgleda te za objasnit značenje riječi odlično izgleda odjednom počne vrtit retrovizor, zalizuje se i pumpa desni biceps !!??? ....ja na sve govrim da,oke,muy,mas,bueno, ..ne kužim ni kurca a ko trebo bi skužit da on dobro izgleda... pa to onda znači kako i stijena dobro izgleda i da je dosta glatka zato se zalizivo .. jooj..
...a ja... božepomozi... imam neki riječnik španjolskog za putnike upitnog autorovog porijekla (izdala ga školska knjiga) ..,,prvo nešto „sročim“ pa stanka (ko pokojni račan) dok ne nađem.. listam,vrtim... a u međuvremenu ko kreten ponavljam momento, momento,momento .....pa onda bum... u infinitivu.. Tarzana za PR-a !!!
al najbitnije ... u svemu se slažemo nema zamjerke compadre... jasno nam je....ne želimo „produbljivat“ iako već „duboku“ komunikaciju jer bi mogli odvalit prozor ili retrovizor!
ma luda kuća....uznojili se do parkinga u 40 minuta vožnje konverzacija bi mogla stat na etiketu obične majice... Život je lijep! .... ..
sela se izmjenjuju...kažu da je ovaj kraj identičan selima srednje amerike ...krave po cestama..ljudi na konjima...bijele kućice....el desperado atmosfera...
penjalište se nalazi na području parka prirode Estrecho..napuštamo vozilo zadovoljni rečenim... pogled s vrha sela pruža se na Ocean iznad kojeg se izdižu obrisi Maroka.... mislim da je ovo penjalište ujedno i najužnije penjalište Starog kontinenta... lagano pješice krećemo uzbrdo preko ogromnih kamenih ploča na kojim leže kao rukom postavljeni bolderi...malčice baca na Hampi...ulazimo u kanjon te ujedno i u šumu...dva potočića presjecaju kanjon..šuma je čarobna...hodamo...
film... nedjelja...po ure sam od gibraltara..oko mene i u meni jug u svom najiskonskijem obliku.... ista nedjelja prije sedam dana u portlandu na otoku put. penjem...pišem...živim život... to su oni trenuci kad mi dođe želja da se rasprsnem od energije ultimativno punjenje! .....
s desne..u trenu..naranđasta....prevjesna...svemirska...nestvarna... STIJENA! slika priča 10000 riječi pa neću dalje.. pješčenjak... ekipa je već tu zagrijava se ...brdo pasa...mate (čaj)...frule... ciganija.... brzo žicam vodić... igra počinje.... prvi biram zbog imena Mosaico kopčam sidrište okrećem glavu u 180 stupnjeva pogleda Evropa,Afrika,Atlantski ocean i Mediteran ježim se i šeretski kažem Ale Bloca!
..... reko je moj pokojni compadre Stella u trenucima kad smo zatvarili oštarije (konobe, točione..) u Lovranu
ja 17 on 18 .. “iskusnjaci“... „Demire, zapamti jednu stvar Svi putevi vode u Maroko....“ ..imo si pravo brate.... ..... dan je bio prekratak kao i moje baterije na aparatu.... sljedeći put obećajem više slika.... uživajte....
Savršen krug kažu nemoguće je opisati rukom izvesti savršenstvo u jednom pokretu stvoriti simetriju ljevog i desnog ....gornjeg i donjeg zatvoriti kontraste u prostor bez kuta bez trenutka za osobnost napraviti među i odcijepiti vrijeme od vječnosti svijest od podsviijesti racio od subracia krug koji nema kraja i početka sam unutar sebe i dovoljan sam sebi vječno ponavljanje koje ne ostavlja mnogo iza sebe ne daje nikom osim sebi .... u opozitu giberrana ne stvara i ne zatvara krugove njezini opisi nisu simetrični njezini polovi nisu stalni al su postojani zatvoriti nešto znaći ga lišiti slobode daljnjeg razvitka to ne želim zato ostavljam ova slova na papiru povezana kao niti koje dopiru i vežu se za vas u želji da ne zatvorim krug da ne ubijem i ne upijem svijetlo ja ga otvaram vama pričom jedinim oružjem kojeg imam ...
isto sam učinio i njima pričajući beskarajne priče o Vama ... kataliziram do sinteze do trenutka dok ne osjetim da su vaše i njihove niti spojene u croosingover koji će odrediti cilj na random gore u prostoru života vječne energije eteru svega eliksiru mobilnoga gdje forma gubi postojanost i identitet a materija u obliku kvantova čeka trenutak cheka fizički prasak dokaz ili
kontakt - upoznavanje dole u našem svijetu ..... impuls je odaslan u obliku priče vi znate za njih oni znaju za vas to je najbitnije to je bit ostalo je na nama i našim srcima
put ....
i opet giberanna majka ne zatvara i ne opisuje savršenstvo ona ga se gnuša jer je sterilno i dovoljno samo sebi jadno i patetično jer nikad nije prljavo,ne plače i nema mane
giberana stvara otvorene krugove krugove iskustva i iskušenja krugove borbe i ispitivanja krugove razumjevanja