četvrtak, 17. rujna 2009.

Ajmo ca…

…Kućina.Svjetlo kod Pude.i Babića.Ostalo mrakk. Neugodan zvuk kufera što struže ulicom odzvanja.Razbija tišinu.Mrštim se.Sara spava.Al hoda. Mamine oči svjetle.Kao uvijek.
Napuštam grad।Dok spava.Možda i bolje.Naratko.Slike koje vidim podsećaju me na Kalymnoss 2005...al to je bio ipak samo put s ciljem...ovo nije bar bar ne za sad....

Zagreb...let 490...kava aerodrom pa redom....teme za razbijanje treme i pogledi...i onda Pero brat jedan jedini moj ekstrem moj pol ....iznenađenje radi kojegg prijateljstvo dobiva ono bezvremensko on pravo ...fala brate compadre. a muerte....

..slijede .pozdravi ...MAMA sjaj u očima pari suza kao zvijezda ..ponos i streća ...zagrljaj...mama samo mama....sve sama ...model žene koja može sve...
Pritisak u ušima...
pa...
Sljeme...pa visina...pa alpe...pa blještavilo ।bjelina bespuće...oči mi se ne privikavaju ...izobličenost kao kugla bez forme ....pa lamanššš....pa nakratko ।veljko rogošić ...pa kaštela pa nile....i tako dalje misli mi prelaze s jedne na drugu temu spajam povezujem život misli a riječi od nekud dopiruu...plač djeteta iritira stjuarta s podočnjacima pari Božo S....slijećemo...opet zemlja ....osmjeh ...Otoče,,Otoče....

1 komentar: