srijeda, 10. veljače 2010.

Zatvaranje otvorenog kruga Vol 4. Dovidjenja!!!!


Ponedjeljak.Dan polaska.Vlak za Londru u 23 45.
Polumrtav ustajem.spremam stvari..
ruksak se pretvara u toranj..
skidam slike postere...mislim o prolaznosti vremena
u dva imam doktora...on daje papir koji nosim u london na ambasadu da španjolci vide
jel mali balkanac zdrav i ne uzima droge
---
vidno ne isp(r)avan i neurozan ulazim u ordinaciju
njegova glava me gleda..slika me ..skida do gola..bulji mi u uši nos..pipa jaja
naređuje...čučanj..reflex...kičma.
indikator papir moči u pišalinu
sluša srce... sumnja.. kaže „dečko imaš čudne otkucaje ,malo si mi sumnjiv, znaš“
kažem „sire doktore imam aritmiju od malena nije bedara,znam za to“
„kaže on moraš na EKG srca ne mogu ja potpisat papir...dođi ti meni za dva dana“
meni pogled na samrti...sutra imam vizu ...u srijedu bukiran let za sevillu...
„sire doktore stvari stoje blabla..20 dana čekamo ovaj 10 min pregled..ne možete...aj danas da sredim srce da ga vadim..briga me“
kaže“ odi sine u drugu bolnici ja im javim na EKG pa se vrati imaš 1 i po uru jer zatvaramo....“
sve oltare što sam napisao ujedinjujem u ovaj tekst i stvaram hram o pokvarenosti sistema
odlučujem se na razumjevanje... jer sam veći,jer danas idem a on će ostat tu
zato compadre ..samo mir
sređujem EKG
u bolnici mi doktori pregledavaju torbu i đepove
šta reći....al ne dam se
nakon 4 sata frke dobivam papir koje plaćam 50 funti
bez računa....
dolazim doma....6 30....
duševno iscipelaren....ostaje još jedna stvar..najljepša i najtužnija
BARN!!!!


....

Do barna putem prolaze mi slike...priče...od prvog... s taksijem do sada...
do tavistoka pa šumskim putem...dva kružna toka...tri sela pa malo skretanje na desno ..bijelim putem do štale
...
iako smo za vikend bili u portlandu nekako je dogovor bio da će u ponedjeljek biti rastanak u
Barnu štali di je sve počelu
...
...izlazim i malo mi čudno Sabi i Joe se nešto muvaju poruke...al ionako sav u filmu ne uzimam za....

na pol puta Joe mi kaže da se vratimo do auta on je ostavio nešto..kažem „oke“
Sabi ulazi sama..
nakon par minuta ulazim....
...
..
.
Kelly i Elaine dvije najmlađe s tortama u ruci koje su same napravile i svi oko njih...
meni noge utrnule..suze na oči... osmjesi
.....
režemo tortu..slikamo se..prepričavamo zgode..ne želimo taj trenutak...
odugovlačimo rastanak
....
poklonili su mi majicu s kapuljačom na BARN i
penjački vodić DORSET South west a unutra deseci poruka i želja
...
..
muvam se po štali
filmovi me prate
filmovi idu idu idu
4 mjeseca
bezbroj treninga bezbroj detalja
bezbroj puta ajdejebote!
„giberru ostavio s traga“ mislim se
.......
čekiram sat
vrijeme je...
svi kod bara di su vrata..
dolazim do Alice žene vlasnice koja me prvi put uvela u dvoranu i koja se prema meni odnosila uvijek
na neki poseban naćin
vidjevši valjda koliko ljubavi imam prema penjanju a i koliko mi fali biti negdje
grlim je...
i pucam...
suze ko more nemogu i ne želim ih zaustavit...
ko lančana reakcija svima...
šta reći previše osjećaja
previše
za post
.....
5 mjeseci...nekima sam doista promjenio živote i poglede na život i penjanje
to valjda ljudi cijene
valjda sam zato ja trebao njima
a i oni meni jer su mi bili zaklon mir
jer su mi bili
DOM!


1 komentar:

  1. Brate, to si napravio svakom tko te upoznao. Nek' ti put bude naklonjen i dalje :D Ljubav. Luka

    OdgovoriIzbriši