srijeda, 10. veljače 2010.

Zatvaranje otvorenog kruga Vol.3 ...Rock Trip - Portland

... dugo smo kemijali...dugo...cijeli novembar....pa decembar....pa sam ja uvatio maglu...
otkazivali...prvo zbog vremena..drugo zbog obaveza...al treće je ipak najvažnije...
tajming nije bio pravi...jer trebalo je izgradit ekipu...
slogu i kemiju
zapravo kad sad pogledam većina od njih se u devetom nisu ni znali ..možda na bok bok...
al malo pomalo spajali smo teme...poglede...fore...sve to taj put vodio je k cilju...
k poluotoku Portland najvećem sportskom penjalištu na Otoku...
....

...cijelo vrijeme bio sam siguran da će mi natjecanje u štali biti ujedno i zadnji vikend...tulum i to je to....
al ne giberr...ne ide to tako...jer još nisi upozno mamu svih mama BIROKRACIJU...onu koja ne gleda kakav si nego odakle si ..
ona koja odgaja svoju djecu na šalterima ona koja se udala za gospodina NERVOZU...da da
...a priča je jasna... VIZA compadre...
.pa lječnički kompadre...evropski ne neki rvatski...
eto 29tog petakk je bio zvanično zadnji dedlajn...al ne i zadnji dan u Plymouthu.
.jer u ponedjeljak se trebalo pojavit s pišalinom u bočici da vide dal smo se navukli na dop..
mi iz trećeg svjeta jer ovi ostali nisu bitni..
.on su EU dica
....

sve to..sva nervoza i ludilo... vodilo je, kako kaže moj compadre Dama, „ ka nečemu šta vridi“...
dogovor je pao u petak
bogovi su nas nagradili SUNCEM za vikend....
napokon Rock tripp... PortlAND
....
...
?koliko je prošlo? 5 mjeseci...da nisam 2 dana u šutu penjo vani..
dani provedeni doma...bili su kišni i tmurni...tako da sam u 25 dana zapravo penjo 1 dan na Marjanu...
zato mi se sve skupilo u tom vikendu...
radost druženja i tuga rastanka
sreća malih stvari i tuga velikih
....
Portland

Udaljen 2 ure zapadno od Plymoutha, Portland je jedno od najomiljenijih destinacija engleskih sportskih penjača/ica
Poluotok veličine Pelješca nastanjen je većinom ribarima , rudarima i umjetnicima. Gradići su prepuni galerija, skulptura..
jer ovo je omiljeno mjesto engleskih umjetnika koji ovdje dolaze po inspiraciju...
i motiv
...
Na poluotoku se nalazi brdo sektora sa sveukupno oko 1000 smjerova...
što sportskih što DWS-aaa
neki sektori si nastali nakon zatvaranja kamenoloma...
većina je smještena neposredno do mora tako da je ugođaj penjanja bio mogu slobodno reći mediteranski...
izabrali smo sektor Cutting...zbog raznovrsnosti smjerova i zaklonjenosti od vjetra i
naravno puno, puno
SUNCA
....

Ekipa...

Meni osobno najdraži dio ovog posta...
gotovo svi su išli 4 puna auta...
Joe,Pete,Jack,Sabi,Charllote,Saly,Elly,Joby,Tom,Catie.....
kreševi,gitare,oprema...
Gotovo Cijela Štala....
...
U portlandu smo proveli 2 dana..

Subota

Dana predivan. Jutro.Kava. Pa penjara.
Svojim dolaskom malo smo razbili monotoniju lokalaca koji su se već pomalo zagrijavali na lokalnim klasicima...
kako Pete zna ekipu odma je počela lkasična priča...
preporuči..sajt..flešš
odmah sam primjetio jednu stvar ..
zajbano za sajt...stijena je bijela.. ploča i pukotina ...ne vidiš ništa..
oni su moje riječi potvrdili te dodali da prevladavaju smjerovi ideš-detalj-ideš
mislim se komad Medveje,Marjan...

rekao sam si jedno :“...compadre nema nervoze i penjanja..više nikad...
samo osmjeh...“
možeš...al bez nervoze...predugo si bio u dvorani...
svi smo si našli smjerove i krenulo je....
...prvi dan
izdvojit ću
... 2go: 6c+, 7a, 7a+

Dan je završio s gitarom u ruci uz zalasak sunca...mediteran na engleski naćin...
Večera u lokalnom ribarskom pubu pitorestnog imena „Little ship“
Nakon večere odlučujemo se na partiju biljara ..
tu me puca ideja i kažem „naučit ću vas igru zvanu“
! KARAMBOL!
kad sam rupe počeo puniti s kapama i rukavicama... ?...upitnici nad glavama
na ruku je išlo to što oni nemaju pune i šarene već žute i crvene...
par pravila...dvi šponde...bulin..punti...
i zagrizli su...
pogotovo cure kojim biljar nije baš drag...
par partija odma šušur u pubu..vidili ribari nešto se čudno događa..ekipa oko stola..niko štapa u ruci nema..
skupili se ..gledaju..mumljaju..dobacuju...al ne žugaju..sviđa im se ...
eto za 10 minuta pitaju koja je to igra..nikad nisu vidili al da im se sviđa..
ja kažem da postoji jedno mjesto i grad na svijetu di je ova igra naćin života i kulture ljudi...
bilo na stolu ili zemlji...
pitaju mogu li i oni igrat....
ha šta reći nego naravno!...
KARAMBOL do 2 ujutro uz litre GINISA od šefa koji se kod mene raspitivo di može nabavit stol bez rupa!)
ha...ZANAT in the UK!!!!!
...........

Za one Koji žele znati više
ili
Zašto u Portlandu ne smuješ spomenuti riječ RABBIT???
Provevši dva dan ispod stijene primjetio sam jednu stvar...
zečeve
..koji se bezbrižno trčkaraju po šumarcima i putićima...
ne par zečeva.
nego na destetine malih uhatih glodavaca...
sve je puno rupa...
iz radoznalosti pitao sam lokalce kako to da imaju toliko RABBITA...
odejdnom muk...
kako su znali da sam stranac...jedan započne priču...
...
. „Ovo nije zajebancija što ću ti sad reć....
...Prvo da te upozorim nikad..al nikad u životu više nemoj na ovom poluotoku reći riječ RABBIT..pogotovo ne u pubu di se okupljaju rudari..jer ćeš momentalno bit izbačen kroz prozor..ako su dobre vojle..a ako nisu...bog ti pomogo.....
Portland je nekad bio rudarsko središte ..ovo sve što vidiš su ostaci starih kamenoloma...
....pitaš se kakve veze imaju ova uhata stvorenje i rudari..pa imaju“ nastavio je...
„ rudari su kopali okna...ulaze u rudnike...što je omogućavalo zečevima da također ulaze u njih i kopaju svoje rupe u nutar rudnika...stvar je otišla kvragu jer je klima u oknima bila izrazito pogodna zečevima za život te tisuće zečeva počelo nastanjivati po oknima i rudnicima...
to je rezultiralo gubljenjem zemlje iz unutrašnjosti koju su zečevi izbacivali...
s vremenom težina okna i rudnika je postala tolika da povšinska zemlja to nije mogla izdržati i dolazilo je do kompletnog urušavanja rudnika...
posljedice znaš...
mnogo familija ovdje je izgubilo svoje najdraže...
zato..te molim da ni slučajno u gradu, u pubu..ne ulaziš u priču o RABBITU
ok?“
...nisam ništa odgovorio..kimnuo glavom
i dao mu ruku...
.........
Nedjelja

Opet sunce. Idemo dalje.Isti sektor ista ekipa.
„Danas je već drugačije“ mislim...lakše nema treme od prvog dana...
penje se cijeli dan...malo se slika..zajebancija u zraku..kava se kuha a gitara svira...
inače ko za inat svi opet nešto sviraju...Tom gitaru...Jack usnu (i to jako dobro), Joby Đombe-e...a aj standarno akordi E – i .....

..tad zastanem.
.pa ih gledam..osmjehe..ljubav..prijateljstvo..dogovore za sljedeće vikende..on što nas veže i spaja..penjanje i majka stina..
pa mi dodu pune oči mora..znam da ih ostavljam...znam da idem..a ne mogu ništa osim razumjeti jer
...giberrana je put razumjevanja...
...
....onda me prekine „Compadre...need a belay...!“ „sure man, comin“ odgovaram...
...
...Noć se pomalo spušta nad La manššš ili English čenl a mi ostajemo zadnji...
uživamo..pričamo..a u zraku osjećam da se opet bliži odlasak i rastanak..po ko zna koji put...
al ne dam se
bacam fore..nasmijavam svih...prepričavam naše zgode...
normalno ovi padaju od smjeha...
jer je smješno..
hu-ha..

...
.
i penjački dan je bio dobar
izdvojit ću:
2go: 2x7a &7b+
...
Spremamo stvari...zadnji naklon prema stijeni, pogled i pozdrav
Vratit ću se još koji put!
Adio Portland!

istochna strana...
zapadna strana....:)
Tom Divljak...

Pukotina...a ne ti si


Pete & Jack

Joe:)

mmm.. Boulder idila...

...

poznat zarshetak dana???...cigani braaate..

moment ulice...

vechera u pubu " Little ship"

master Joby

dvi ili tri shponde??? pita ribar

koji mot..:)

Zavrshna na engleski nachin:)))






































































































































Nema komentara:

Objavi komentar