"Priče iz Anadaluzije - Flamenco" 2.dio

Iskustvo je trenutak kad postaneš svjestan svih svojih prijašnjih pogrešaka na naćin da ih prestaneš opravdavati egom.

Taj trenutak je ujedno i početak tvog puta ka razumjevanju svojih slabosti.

Put ka ultimativnoj energiji.

To je put umijeća umiranja.

.....

..

..

vlak stigao par minuta ranije......dos hermanas ...ulazim ja i toranj na leđima
sjedam i osluškujem...
ono neponovljivo...
ono što se može usporediti još samo s izlaskom broda iz luke....
zvuk kretanja vlaka...ona prva dva okretaja kola...ono čk-čk-čk...
sreća u 720 maksimalno 960 stupnjeva.... par sekundi na vremnskoj skali ...
al osjećaj koji ostaje nema mjernu jedinicu
.to zovemo vječnost.
...
od tog trenutka sam znao da ovaj puta ne idem na penjanje nego po penjanje...
po razlog...po izvor..da shvatim zašto penjem?
zašto je sve to baš tako moralo bit ...
po trenutak ultimativne slabosti i enormne snage
po Iskustvo.
.......
što je vlak više odmicao sve sam manje mislio a sve više bio....
u trenutku , momentu....
...........

na displeju iznad mene glas žene automata...izgovara ..
prosimaestasijon El Chooro.....
trnci.....
iako sam prije par tjedana bio na istom mjestu ...osjećaj nije bio isti ...
sad sam tu prvi put ...giberrski...ja i El Chorro...
upoznavanje.
...........
Predivan zvuk kočnice i traka krajolika iza prozora se zaustavlja u kadru gdje ispred sebe vidim prašnjav put i omalenu konobicu.-
kratki dilej u glavi.
nakon par sekudi izlazim.
Lagani povjetarac se zavlači ispod do pol raskopčane košulje.
u Centru sela..Sunce prži al ne ubija.
Posljednji vagon prolazi mi tik iza leđa te u trenutku nestaje u jednom od mračnih tunela.
Tišina. Siesta.
Nikog na vidiku.
Iz obližnje konobe prodire hrapav ali sladunjav glas starije žene.
Pjeva.
Flamenco.

.....

Glazba zemlje.

Pitam te giberru“ Jel možeš razumjet sevdah ?...
glazbu koja ti istovremeno na usnama osmjeh širi a dušu goni u plač
ako nikad nisi u kafani za stolom s jaranom pijan zaspo
Pitam te giberru:“ Jel možeš pank shvatit...ako nisi na riječkom kontu noć proveo slušajući zvuk kontejnera na brajdici i vlak s pećina što prolazi“
Pita, te giberru : „ Jel možeš Bana skinut...ako nisi noći i jutra proveo na kaiču kad valovi igraju a vitar te nosi...“
Pitam te giberru „ Jel kapiš ča kad Morožin piva ćićariju...ako nisi stopiro, šaro i pjevao sa vilama čekajući zore na brežuljcima čarobne zemlje Istre“
Pitam te giberru: „ Jel možeš osjetiti energiju sirtakija....ako se nisi izgubio u uskim bijelim kalama grčkih sela“

A di je Missippi i blues giberru....pariz i šansona
sicilia i napolitana
a di je majka indija....

nema cd nema mp3a giberru..nema frenda da ti prži...
....
igra krajolika u trenutku kad mu njegova glazba iz koje je nastao svira
jest univarzalni dokaz iskona
sklada i harmonije.
priustva vječnoga.

to je jedan od trenutaka gdje osjećaš energiju gotovo u materijalnom stanju.
kondenzirana do forme.
do razine kad ju možeš opisati rijećima.

...
..

zato giberru,
putuj bez putavanja.


..........


Iako sam mnogo puta prije čuo flamneco.preslušavao Camarón de la Isla. pokušavo dodirnut žicu.sve je to bilo manje više bezuspješno.
...sve do trentuka dok nisam zastao ispred omalene konobice i počeo promatrati stariju već pogrbljenu bakicu kako nevjeravatno sporim ali usklađenim pokretima priprema večernje tapase (tradicionalne španjolske meze) i nevjerovatno moćnim hrepaavim glasom pjevuši jednu od tisuću pjesma tog drevnog melosa.
...pjesma je postala sve jača...
iako udaljen od ulaza počeo sam osjećati miris tapasa. njezin glas me obuzeo cijelog .
rijeći su bile posebno nerazumljive ali melodija koja se širila opisivala mi je život andaluzije.

opijen slušajući
zemlja je postala još crvenija a grotlo el choora sve veće i veće.
tok zelene rijeke bio je jedini dokaz prisutstva vremena.

kao nekom nevidljivom porukom osjetio sam kako mi
ženin glas daje ključ.
ključ koji dobiju oni koji su na putu traženja svojih slabosti..
svoje andaluzije.
svog juga.
dala mi je potvrdu zašto sam imao put a ne putovanje.
dala mi je iskustvo.
dala mi je flamenco.
.....

laganim koracima ulazim u konobu...njezine mrkle oči me blago pogledaše. bez rijeći ponudila me hladnom cervezom.naklonim se i blago se nasmijem.
ona mi odvrati majčinskim osmijehom...
kao da je znala od kuda dolazim i što tražim....
....okrenula se i nastavila s pjesmom.

....
...
.