petak, 23. travnja 2010.

Priče iz Andaluzije 3. dio " Ivan"

Ivan i Carlos

Madrid.kombi.semana santa.

cilj......biti u el chorru.

......

načeli smo priču. pa je priča načela nas.

pa kad smo shvatili da je mrak već debelo zagrlio dolinu a par boca već je bilo iza nas

jasno nam je bilo da smo na pravom putu.

....

Carlos je profesionalni gitarist.Malo penje.Tu je s Ivanom radi prirode i društva.Njegovu priču ću ispičati u pričama što slijede.

......

Ivan je klaun.

Školovani klaun.Danas ima svoj cirkus.Putuje po cijelom svijetu drži škole i seminare.

Čak i predaje na Institutu za cirkus u Lisabonu.

Smjer...klaun

Iza prvotnog osmjeha što čujem ovu nesvakidašnju priču nailazim na ogromnu količinu rada, energije i duboke filozofije koju je ovaj dečko isijevao iz sebe.

...u jednom kratkom performansu s nevjrovatnom lakoćom objasnio je PUT

pokazao je zašto pravac između točke A i točke B kadkad nije i najkraći put

zašto ljudi često dolaze do cilja na puno teži naćin koji iziskuje mnogo truda i odricanja.

u potrazi za vještinom,

za trenutkom svjesnosti spremni su

upustiti se u iskušenja probijanja granica...

pojasnio mi je kako priprema svoje točke..gdje crpi inpiraciju...kaže zanimaju ga jednostavne stvari al na složen naćin...

u trenu zamolio je Carlosa da stane iznad njega i u ruci drži jabuku ...točno vertikalno iznad njagove glave....dok je on sjeo na svoj klimavi ruksak u lotus položaj tako da mu noge nisu dodirivale tlo...

Carlos se ustao uzeo jabuku i stao iznad...

....

Ivan koji je bio u sjedećem položaju počinje lamatiti rukama...simulirajući kako ne može dohvatiti jabuku koja je bila 2 metra iznad njega u Carlosovoj ruci......te je paničnim kretnjama i izrazom lica davao doznanja kao je ruksak nestabilan i kako svakog trenutka može pasti

Ivan je započeo svoj šou ali i svoju viziju života.

a ja sam bio publika i trudio sam se razmišljati ka opublika....

šta je logično..???

da se ustane i uzme jabuku?

al šta ako dotakne pod...provalija ili neman koja ga gladna čeka

da se karlos spusti i da mu jabuku....?

hm..?

logika je katkad pasivna i dosadna.

zaključujem.

-----

i sad...

počeo se tresti predočavajući nesigurnost i strah te se

dlanovima krenuo odgurivati o omaleni mlitavi ruksak...

odjednom

iz tog položaja uz sve te grimase i onomatopeje

krenuo se dizati ali na rukama...jednostano iz lotusa u stoj...

transformacija koja je trajala možda 5 sekundi...

i koja me je ostavila bez patetike BEZ DAHA

Ivana je sigurno koštala godine rada treninga..odricanja...

nakon što se uzdigao nogama je uhvatio jabuku takvom elegancijom koja bi normalnom čovjeku jedva pošla rukom...

tišina.

šta sad.

....Carlos je možda to vidio sto puta al ja bogami ne.

Ivan savija noge unatrag i spušta tabane s jabukom u razinu trtice te izvodi stoj na jedenoj ruci dok drugom uzima jabuku s tabana i uzima griz.

....

...

..

jel dovoljno reći aplauz.

mislim da je.

.....

na kraju ...

odgovor koji sam dobio bio je veličanstven.

jak.čist.jedini.

u djelićima sekunde...

povezujem ... s penjanjem.

s filozofijom ratnika/ica.

tragača/ica..

s nama.

-----

skidam slike...bolderi..stine... treninzi..kiše..magle..hladnoće..

španaj..malo gore..malo dole...

ne mogu ..imam ga...

......

i tad mi postane jasno zašto kažu „Najteže je strah pretvorit u saveznika“

slabosti u vrline.

opravdanje u prihvačanje

jer teško je ostat uporan ,motiviran za kadkad samo jedan pokret.

10 cm u materijanlnom shvaćanju prostora

kadkad je utkano 10 000 km puta preispitivanja,traženja razloga zašto „ne mogu“

zašto me nešto koči ? gdje imam branu?

zašto nisam voda?

tisuću pitanja

.

.

Post festum

.........................

?zašto penješ kad možeš okolo?

zašto?

zato što nas krimp uči da u životu stisnemo jako i jače kad je teško

da izdržimo i ostanemo dosljednji.

zato što nas sloper svojom neodređenošću oblika ući da se prilagodimo ljudima i situacijama koje ,na prvu ruku, ne možemo „ulovit " odnosno shvatit te da ne idemo " silom" jer ćemo „skliznut“.

zato jer nas ploča ući strpljivosti u životu

a prevjes racionalnosti korištenja snage i ritmu pokreta


zato...

što su mi u jednom pokretu utkani sati i sati rada

zato što ne odustajem

zato jer želim znati što je iza.

...................................................

ponudili su mi mjesto u kombiu za prenoćit.

nisam odbio

popili još koju.

i

objesili još jedan dan o mlađak što se smješio iznad grotla El Choora.


Ivan i ja ispred ducana

tri giberra
trenutak ...

3 komentara: