Prijatelji...

Dostignuće pravog prijateljstva je izuzetno teška misija.

.... u trenucima radosti i druženja s prijateljima čovjek pomišlja da zauvijek tu i ostane

međutim pravi pokazatelj prijateljstva leži negdje dalje u budućnosti

leži u trenutku prisjećanja ,

bez prisustva osjećaja tuge i sjete

znajući da te iste ljude još uvijek ima pored sebe.

.....

zato giberrru

Prijateljstvo je najljepša ali i najosjetljivija biljka u vrtu života.

Koliko se znaš brinuti o njoj tolike cvijetove ćeš i mirisati.

---------------------------------------

----

Marina Espadrille Dama

Priča 1 ....Marina

S Marinom je nekako ovaj put i otpočeo....od Dubrovnika i prvog mastera....

nakon 23 godine školovanja i sjedenja u klupi te bezbroj prijateljstava i kolegiranja

došao sam do zadnje školske istinske drugarice...

Marine

od Bubala, mog prvog školskog prijatelja...pa Roviša nerazdvojnog komšikea iz srednje...do Tihane...Roberta i Brdara s faxa u Rijeci...pa Sare u Splitu......

ovdje ne nabrajam kolege i ostale već one s kojima si u razredu najbolji...a nakon nastave volite bit skupa....

uličnim riječima

...ono frendica iz klupe...

.......

Kažu da je teško što si stariji...

naći prava prijateljstva.....

nisam vjerovao u to al danas se slažem s tim....

teško je...

u svijetu interesa..posla...čak i u slobodnom vremenu zamjećujem da je teško...

ali ..hahaha....dok su ti koljena između drvene stolice i klupe....sve je moguće...

jer možeš imat i 1000 godina al kad sjedneš u klupander a ispred tebe profa....

svijet postaje isti kad si imao 7 .....

vrijeme postane omeđeno malim odmorom od 5 min i velikim od 15....

kavom..sokićem i sedvićem...

nekako sve se u glavi izmjeni

....

s Marinom je sve krenulo u tom pravcu.

.istim onim pravcem s kojim sam započeo prijateljstvo s Bubalom u 1d osnovne

ili Rovišem 1c srednje...

od soka i kave do pive pa do ljudi koje zna.....

šta reći prvu noć...ja se dogovorim s Koceićem (koji je radio u DU) za neko brdo na feštu jenjetine .

.kad Marina mene pita dal imam ja broj od nekog Duje K. da ona ide na feštu kod svojih al nema prijevoz...

na kraju svi se znaju

zaključujem.

Slušaj Put.

proljetni dani u dubrovniku a potom i ljetni zagrebu su nas zbližili...

postali smo pravi prijatelji...

compadresi u u razredu i vani....

sad kad pogledam ona je bila prva osoba u mom životu nakon dugo dugo vremena koja nije bila iz penjačkog kruga.....

osoba koja mi je neizmjerno trebala....

sjetim se engleskih dana kad sam puco po šavovima....onih jutarnjh skajp jadikovanja i njezine podrške.....“ajaj još malo...siti se di si bia prošle godine., još malo...“

to nikad neću zaboraviti..nikad....

..........

zahvalan sam Putu što me doveo do Marine

do osobe...

s kojom mogu istovremeno razgovarati o keriingkapasitiju velike stinive ili medveje i piti pivkana na dubrovačkom sabiru ili zagrebačkom krivom putu....

osobe koja je prepuna raznoraznog znanja a opet dite u duši.....

osoba koju možeš sresti i zavoliti samo u školskoj klupi.

posljednja prava školska drugarica.

............

rekla je u devetom ...kad sam odlazio..“ eee, ja ti dolazim..a ti moš nemoš....ne u englesku u Cadiz. haaha...“

mnogo je ljudi reklo al ona je došla

još jednom

NEIZMJERNO HVALA!

za trenutke sjećanja....