Stvari se baš puno ne mjenjaju,zar ne???

Plaža
Izlet. Na plažu. Cijeli razred i profa.
Jutro Ruksaci na ramenima šarenih studenata puni su sendvića i sokova.Svi obučeni sportski.Neki kupili nove tene i čizme. Iako su svi bili na barem 50 izleta od početka školovanja osjećaj u zraku je isti.Izlet s razredom sa 7 ili 30 je izlet s razredom.

Bus.
Premjeru je imo kad je FC Plymouth gostovao u Liverpoolu tamo krajem sedamdesetih.Vidim otisake gašenih čikova po tapetu tamno smeđe boje.Šiber na ručni pogon.Srednja vrata blokirana. Šofer..hm..progoni me jak osjećaj da je bio na tom gostovanju.

Ko po difoultu polazak 9 00.
Krećemo. Mo kasni.Javlja se da je 5 minuta falio.Još za foru dan prije prodo auto.Ha..izlet ide u pravom smjeru.... jedan mora zakasnit.

Kažem stvari se baš puno ne mjenjaju zar ne?.

Deset minuta vožnje već svi jedu sendviće, piju sokiće, grickaju čipsa,u ušima sluje...nedugo zatim nemir ulazi u bus...sad se svima piša a nekima se kaki jer su posrkali svu kavu iz termosica.

Šole daje kompromis.Ubrzo stajemo.Profa govori da iziđu samo oni koji moraju na WC 5 min.
....minutu nakon bus prazan...neki po grmlju neki u kafanu...neki na čik partiju...
Na parkingu stoji tenk iz Drugog svj.rata.Spomenik o kojem ću kasnije.
E sad...hormoni davno zaboravljenog djetinjsta odjednom se ponovno bude pa većina sanjara ispunjava životni san iz rane mladosti "biti na tenku Amerikanske vojske"...pa krenuli prvo se popeli španjolci,pa francuzi,pa englez još govori "moj je dida..."svi mu govore "daj ne laži"
, izredali se svi europljani..pa krenuli ovi iz azije,afrike, idu poze... na cijevi,salutiraju,na poklopcu ...još jednom se pokazalo da za ispunjenje snova nikad nije kasno ...
Nakon 20 min svima je lakše pa možemo krenut....dvoje malo kasni ...išli na plažu malo vidit valove pa upali u more do koljena...sad mokri žicaju čarape po busu...

Kažem stvari se puno ne mjenjaju, zar ne???.

Nakon uru i po karavana staje.Svi se iskrcavaju.Bus ko kino poslje premjere.
Prizor koji nas je dočekao je očaravajući.Stojimo na uskom zelenom rtu na čijem se rubu izdiže snježnobijeli svjetionik.Pogled puca na široki zaljev.Oblikom me podsjeća na mlađak.Malo se ježim. Između dva rta prostiru se tri ogromne plaže.Bijele.Šljunčane.Na Sredini zaljeva dva selca od po 10-tak kućica.More je modro zelene boje.Čisto.
Dan predivan.Svako malo čini mi se da u daljini vidim obrise Francuske.

Uvodno predavanje na travici.Priča je zanimljiva pa se odužila.Neki postali malo nervozni pa sjeli.Drugi ih vidjeli pa za njima.
....Uvala je proglašena povijesnim i prirodnim dobrom.Nešto kao povijesni-prirodni rezervat. Odgovore zašto profa nam je davao dok smo se lagano šetali po zaljevu.

Priča o izgubljenim selima

Zaljev je stotinama godina bio mjesto na kojem su živjeli ribari. Ne više od 10 tak familija stoljećima je tu živjelo s morem i od mora. Kako je zaljev nezaštičen, za vrijeme jakih zimskih oluja jedini obrambreni mehanizam je bio prirodni nasip šljunka (pličina) na sredini zaljeva koji je lomio snažne valove te spriječavao uništavanje obale i ribarskih kućica.
...Ribari su znali za plićinu te su svoje kuće gradili na zaštićenoj strani vale sve do...jednog dana.
...
Plymouth kao važna strateška točka (Lamnš) za Englesku je od vitalne važnosti pa je vlada odlučila tamo (između dva rata) izgradit i proširit luku koja je danas jedna od najvećih vojnih luka Engleskoj.
Kako su za to trebali extremno velike količine šljunka...ekipa inžinjera sjetila se našeg zaljeva Slaptton na kojem žive par ribara..

"sjaja ideja" viknu ostali! Ribari??? - big deal!

...Pa došli jedan dan.. rekli ribarima da će oni malo izvadit dve tri kariole šljunka.... i to.. da se ovi ne brinu ..ribari su znali da im je šljunak zaštita ali nisu znali da kad ga ovi izvade da se neće vratit ...(jer nema od kuda) .

Nadalje... banda mutikaša i zlikovaca im je rekla da će im masno platit ako dode do tobože štete ali da su oni već provjerili i izmjerili ...te da će bit sve u redu....dali im neku sitnu lovu..što je malom čovjeku obično velika lova..ribari se složili (isto bi bilo i da nisu) te bili mislima već u planovima... novi brod,motor,mriže.. a za šljunak..hm on ode pa dođe (ubrzo će vidjet da to baš i nije tako)

..nije prošlo dugo . ovi krenuli..došli brodovi,dizalice..drž nedaj ostali godinu dana..

Današnje procjene kažu da je izvađeno više od 2/3 šljunka s te plićine.

...zimu kasnije prva oluja doslovno je odnijela sva ribarska sela..ostale su samo ruševine zadnjih kuća u nizu....kao nijemi svjedoci prošlosti

...danas u zaljevu ne živi niti jedna ribarska porodica.

Jel vam poznata ova priča,braćo i sestre,od pamtivjeka ista priča kupuju nas inžinjeri i političari koje su svoja znanja ili vještine usmjerili protiv čovječnosti i etike. Svi skupa... "oni" iz Londona,Zagrebaa,Beograda ...pizde materine....ONI...

Danas je UK "sinonim" za invajronmentalsustejniblbulšitsranja.... svi ih slušaju oni daju direktive kako i šta. molimo integrirajte se!...za sve pitajte nas jer mi znamo..mi imamo znanje

...jasno mi je gdje su ispekli zanat.....

Stvari se baš puno ne mjenjaju zar ne??.

Zid od 4 milijona funti (Guinisse gdje si)

Selo koje s prostire točno na polovici zaljeva.Paralelno s plažom poredano je 20 kućica te jedna mala crkvica.Kućice su udaljene 10 tak metara od mora.Danas su to većinom vikendice i apartmančići--

.... radi položaja i blizine plaže te izgradnje ceste i povijesnih tekovina Vlada je odlučila financirati naćine kako zaštititi ovo selo od utjecaja valova. Organizirala je prenasipavanje plićine iz drugih izvora??! ...te je osmislila jedan od najluđih pothvata za koje sam čuo..

Naime danas između mora i kućica prostire se bijela šljunčana plaža te sivi metar i po visoki i metar široki armirani zid dužine 100-tinjak metara.
Pari ko onaj model iz Minimunndusa za Kineski zid.
Zid "čuva" selo od 15 stanovnika. Izgradnja i planiranje zida stajala su 4 000 000 funti!!!!!. Jebate...da naši ovo čuju ...pa pelješki je piz..dim za ovu ideju.
....slijede pitanja pa slušam i ne vjerujem ...profa odgovara svaku drugu sa "oni iz Londona"...mmm kako mi je to poznato...
Stvari se baš puno ne mjenjaju,zar ne???
Profa kaže da je ideja taalno besmislena i funkcionalno i financijski....kaže da je život ovdje ko mrtvac na aparatima...

...Niš Sara i ja našli trafiku...kupili burek pa sjeli na najvjerojatnije najskuplji zidić na svijetu...
.

žvačem UKburek i mislim.....
2 .zakon termodinamike---- entropija
...održavanje nećeg što se nemože samo održat...
koverzija energije...1: .....,
interes,zašto,tu,selo,ovce,turizam ...nenene ...pitanja mi prolaze....i onda ko iz vedra neba....TENK..
mora biti nešto...mora biti rat!

DAN-D Ryane Ryane znam di si vježbo!!!

43. ...saveznici s Amerikom na čelu kuju plan za završni udarac na već ,što bi reko naš Ž.Vela, grogirane švabe. Cilj: Normandia...plaža Utah.
Međutim Ameri nemaju plažu koja po svojoj sličnosti i karakterisitici podloge može poslužiti kao poligon za pripremanje najvećeg desanta u povijesti ratovanja (poslje Desanta na Drvar).

Kud će šta će...traže... i na kraju s braćom Englezima opet u naš zaljev Slaptton.
Podaci govore da su se 6 mjeseci američke engleske i druge savezničke snage pripremale na toj plaži.
Prije svega potjerali su svo stanovništvo u krugu od 50 km na godinu dana.Sve i ljude i krave i ovce.Jebiga ljudi rat je! prioriteti!
Vježbe su se obavljale s pravom municijom.
Sigurni od Nijemaca pomno je planiran napad.Isuviše sigurni konvoji s opremom i vojnicima dolazili su iz Plymoutske luke gotovo bez zaštite. U jednoj od takvih operacija presreli su ih dve brze švabske podmornice i bum-bum...
Cijeli konvoj je torpediran u srcu Engleske. Poginulo je 749 vojnika.
Podaci kojem sam našao kažu i ovo da je od posljedica korištenja pravog streljiva za vrijeme vježbi i kobnog presretanja poginulo više vojnika nego na dan iskrcavanja na Normandiju.I još nešto, pijesak na plaži Utah je u biti bio mulj tako da su vojnici morali hodati po plićini i mulju do obale nekih 500metara .

Kakva procijena! Životi su samo brojke!Povijest pišu pobjednici. I preživjeli.
Amerikanci ovo mjesto obožavaju.Smatraju ga koljevkom sloma nacizma.Ne žele da se zaboravi.Organiziraju mimhode i parade.Sve mi miriše da možda i stoje iz onog zida te da će još ulagati da se ovdje održi život.

Stvari se baš puno ne mjenjaju,zar ne?

Sunce pomalo zalazi. Razred pomalo umoran.Klatimo se prema parkingu di smo jutros stali.Di je tenk.Šole nas čeka.
Još par slika.Mi i tenk.Za kraj Fanuel iz Etiopije me sramežljivo pita dali bi ga mogao uslikati s tenkom. Kako Da ne....škljocam i mislim pa zar svi imamo isti model..... isti tenk,istog ratnika, isti rat...od kad znamo za sebe rat je dio nas.bliže ili dalje.tu je.kao što je Orwell jednom rekao u 84-toj "RAT JE MIR"....

Polazak.nakon deset minuta ...tišina. glava naslonjena na rame kolege lagano slini i sanja .

razred spava.

idemo doma.

Isto kao i na prvom školskom izletu.

Stvari se baš puno ne mjenjaju, zar ne?

.....

Gledam prema zaljevu.

Kao da mi želi reći koliko smo smješni,maleni i jadni

kao da mi govori

da će ipak nakon svega ovoga ovdje odzvanjati samo isti neprekidni šum.

Vječna igra valova i bijelih žala.

...

..

.

s